Bezmenovljevi koraci (ideološka subverzija)
“Bavio sam se nečim mnogo neugodnijim od špijunaže. Bavio sam se ideološkom subverzijom, što vaši mediji rijetko objašnjavaju ljudima, jer su mediji dio tog procesa.”
Bezmenov je bio sovjetski propagandni agent KGB-a. Nakon što je 1970. prebjegao u Kanadu, opisao je dugi proces nacionalne subverzije koju je SSSR koristio na međunarodnim ciljevima. Postavio je okvir od četiri koraka za ideološku subverziju na nacionalnoj razini, kao što je prakticirao SSSR diljem svijeta. Ovo je namjerna, usmjerena promjena koja se događa otvoreno kao legitiman proces. “To možete vidjeti vlastitim očima”, rekao je. Veća otvorenost nekih društava čini ih osjetljivima na ovaj proces.
Ideološka subverzija prema Bezmenovu znači: “Promijeniti percepciju stvarnosti svakog Amerikanca do te mjere da, unatoč obilju informacija, nitko ne može doći do razumnih zaključaka u interesu zaštite sebe, svojih obitelji, svoje zajednice i svoje zemlje.”
4 faze subverzije:
- Demoralizacija. Za ovaj korak u procesu potrebno je 15 – 20 godina. To je vrijeme potrebno za obrazovanje generacije. Na tom putu pomažu mediji i učitelji koji su postali suosjećajni (svjesno ili nesvjesno) prema teoretskim uzrocima nacije koja podmeće. (Bezmenov tvrdi da je SSSR bio iznenađen koliko je ta faza bila laka u SAD-u).
Prema njegovim riječima, u vrijeme njegovih intervjua sredinom 1980-ih, SAD je već bio daleko od granice od 20 godina u fazi demoralizacije.
To gledište također pretpostavlja da je dugoročna borba između otvorenih sustava koji pozdravljaju vanjski utjecaj (i stoga ih je lako srušiti) i zatvorenih sustava koji blokiraju vanjski utjecaj (i stoga ih je nemoguće potkopati).
- Demoralizacija.
Demoralizacija je proces koji je “nepovratan”. Bezmenov je zapravo mislio (još 1984.) da je proces demoralizacije Amerike već završen. Tvrdio je da će trebat još jedna generacija i još nekoliko desetljeća da se ljudi natjeraju da razmišljaju drugačije i vrate se svojim domoljubnim američkim vrijednostima.U onome što je možda najupečatljiviji pasus u intervjuu je opis stanja “demoralizirane” osobe:“Kao što sam već spomenuo, izlaganje istinitim informacijama više nije važno”, rekao je Bezmenov.
Demoralizacija 2. dio
“Osoba koja je demoralizirana nije u stanju procijeniti istinite informacije. Činjenice mu ništa ne govore. Čak i ako ga obasipam informacijama, autentičnim dokazima, dokumentima, slikama; čak i ako ga silom odvedem u Sovjetski Savez i pokažem mu [koncentracioni logor], on će odbiti vjerovati u to, sve dok ne [primi] udarac nogom. Kad mu vojna čizma stane na vrat onda će razumjeti. Ali ne prije toga. To je [tragedija] situacije demoralizacije.” Programirani su da razmišljaju i reagiraju na određene podražaje prema određenom obrascu [aludirajući na Pavlova]. Ne možete ih uvjeriti čak i ako im pružite pouzdane informacije. Čak i ako dokažete da je bijelo bijelo, a crno crno, još uvijek ne možete promijeniti osnovnu percepciju i logiku ponašanja.”Teško je u tome ne vidjeti stanje mnogih ljudi. Postali smo društvo polariziranih plemena, a neki ljudi potpuno odbacuju činjenice u korist narativa i mišljenja.
