Veliki reset

Kako je prije 80 godina trockist koji je postao CIA neokonzervativac, zacrtao ‘menadžersku revoluciju’

Korijeni agende Velikog reseta mogu se vrlo jasno pratiti unatrag 80 godina kada je James Burnham napisao knjigu o svojoj viziji za “Menadžersku revoluciju”, piše Cynthia Chung.

Klaus Schwab, arhitekt Svjetskog ekonomskog foruma (f. 1971.), vodeća, ako ne i najutjecajnija osoba i financijer onoga što će postaviti smjer svjetske ekonomske politike izvan nacionalnih vlada, bio je uzrokom velikih zabrinutosti i sumnji naročito od objave njegove “Veliki reset” agende,  na 50. godišnjem sastanku WEF-a u lipnju 2020.

Inicijativa, Veliki reset, pomalo je nejasan poziv na potrebu globalnih dioničara da koordiniraju istovremeno “upravljanje” učincima C’VID-19 na globalno gospodarstvo, koje su sablasno nazvali “pandenomijom”. To će, kažu nam, biti nova normalnost, nova stvarnost kojoj ćemo se morati prilagoditi u doglednoj budućnosti.

Treba znati da se Svjetski ekonomski forum u svojim početcima povezao s Rimskim klubom, think tankom s elitnim članstvom, osnovanim 1968., kako bi se bavio problemima čovječanstva. Rimski klub je u svojoj iznimno utjecajnoj knjizi  “Granice rasta”, objavljenoj 1972. godine, zaključio da se takvi problemi ne mogu riješiti sami po sebi i da su svi međusobno povezani. Godine 1991., suosnivač Rimskog kluba, Sir Alexander King, izjavio je u “Prvoj globalnoj revoluciji” (procjena prvih 30 godina Rimskog kluba) da:

“U potrazi za zajedničkim neprijateljem protiv kojeg se možemo ujediniti, došli smo na ideju da bi se zagađenje, prijetnja globalnog zatopljenja, nestašica vode, glad i slično, dobro uklopili u računicu. U svojoj ukupnosti i svojim interakcijama, ovi fenomeni doista predstavljaju zajedničku prijetnju s kojom se svi zajedno moraju suočiti. No, označavajući te opasnosti kao neprijatelja, upadamo u zamku, na koju smo čitatelje već upozorili, naime, miješanje simptoma i uzroka. Sve te opasnosti uzrokovane su ljudskim zahvatom u prirodne procese, a mogu se prevladati jedino promjenom ponašanja i stavova. Pravi neprijatelj je dakle samo čovječanstvo.” [naglasak dodan]

Nije iznenađujuće da je takvim zaključkom dio propisanog rješenja bila i potreba kontrole populacije.

Međutim, na koje je oblike kontrole stanovništva Klaus Schwab posebno mislio?

Krajem 1960-ih, Schwab je pohađao Harvard, a među njegovim učiteljima bio je Sir Henry Kissinger, kojeg je opisao kao jednu od vrhunskih osoba koje su najviše utjecale na njegovo razmišljanje tijekom svog života.

Kako bismo dobili bolju predodžbu o vrstama utjecaja Sir Henry Kissingera na mladog Klausa Schwaba, trebali bismo pogledati Kissingerovo zloglasno izvješće NSSM-200: Implications of Worldwide Population Growth za američku sigurnost i prekomorske interese, inače poznato kao “The Kissinger report”, objavljeno 1974. Ovo izvješće, s kojeg je skinuta oznaka tajnosti 1989., bilo je ključno u transformaciji američke vanjske politike od pro-razvojne/pro-industrijske u promicanje nerazvijenosti putem totalitarnih metoda za podršku kontrole stanovništva. Kissinger u izvješću navodi:

“… ako se budući brojevi [populacije] žele zadržati u razumnim granicama, hitno je pokrenuti mjere za smanjenje plodnosti i učiniti ih učinkovitima u 1970-im i 1980-im … [financijska] pomoć će se dati drugim zemljama, uzimajući u obzir faktore kao što je rast stanovništva… Pomoć u hrani i poljoprivredi od vitalne je važnosti za svaku razvojnu strategiju osjetljivu na stanovništvo… Dodjela oskudnih resursa trebala bi uzeti u obzir korake koje zemlja poduzima u kontroli stanovništva… Postoji alternativni stav da bi obvezni programi mogli biti potrebni…“ [naglasak dodan]