“Provjera identiteta ključna je za borbu protiv dezinformacija i ekstremističkog sadržaja na internetu.”
U kolovozu 2019. trolovi su na Twitteru izvalili rasističke uvrede na račun Paula Pogbe iz Manchester Uniteda zbog neoprostivog prekršaja zbog promašenog penala. Na američkim izborima 2016. ‘lažne vijesti’ preplavile su platforme društvenih medija, a neki su sugerirali da je čak pomoglo Trumpu da bude izabran. Zavaravajuće informacije kružile su internetom tijekom europskih izbora, Brexita i skandala Cambridge Analytica. A u vrijeme krize, ljudi se mogu obratiti društvenim medijima za informacije – ali često ne postoji način da se zna treba li tim informacijama vjerovati.
Brojni su primjeri lažnih vijesti i dezinformacija koje se šire na internetu. Uostalom, lako je biti anoniman na društvenim mrežama i online, jer sve što je potrebno za postavljanje lažnih računa su adresa e-pošte, lozinka i ime. Ljudi mogu sakriti gnusne radnje iza ovih računa.
Koji se koraci poduzimaju kako bi se zaustavilo širenje dezinformacija?
Pogbina domovina Francuska već je poduzela mjere kako bi spriječila da se ovakve stvari događaju na društvenim mrežama. Facebook je prepoznao da mora učiniti više kako bi zaustavio ekstremistički sadržaj na svojoj platformi i kao rezultat toga želi francuskim sudovima dopustiti pristup IP adresama kako bi im pomogao da identificiraju njegove zagovornike.
Ali čak i ako su Facebook i Twitter to dopustili svim zemljama, ide li to dovoljno daleko? Dok društveni mediji pružaju vrijednu uslugu milijardama ljudi diljem svijeta povezujući svijet i dajući glas onima koji ga obično nemaju, kao što je pokret #MeToo, cirkulacija obmanjujućih ili štetnih informacija ima ozbiljne probleme.
Sve je veći pritisak na tvrtke društvenih medija da zaštite svoje korisnike od ovog sadržaja. Njemačka je 2017. donijela zakon koji tvrtkama na društvenim mrežama daje 24 sata da uklone sve “očito ilegalne” objave ili se suoče s strogim financijskim kaznama. Francuska će ići korak dalje dobivanjem pristupa ovim IP adresama.
Jesu li ove mjere dovoljne?
Iako će poznavanje nečije IP adrese sigurno pomoći, to nije lijek s obzirom na proliferaciju i konzumerizaciju VPN softvera koji može prikriti IP adresu računala. Bolji način bi bio znati koji je pravni identitet povezan s dotičnim računom na društvenim mrežama. To bi znatno olakšalo istragu i pozivanje ljudi na odgovornost i pomoglo javnosti da povrati povjerenje u platforme društvenih medija. Provjera identiteta samo bi podigla i poboljšala robnu marku i ugled platforme društvenih medija i natjerala počinitelje da dvaput razmisle o počinjenju takvih zločina.
U Onfidu aktivno surađujemo s nekim tvrtkama društvenih medija kako bismo im pomogli u pružanju sigurnijeg i pouzdanijeg puta za autentifikaciju svojih korisnika. Za botove, koji su u biti računalni algoritmi koji oponašaju ljudsko ponašanje na mrežnim društvenim mrežama za širenje dezinformacija, možemo povremeno uvoditi testove “živosti”. Ovi testovi djeluju kao CAPTCHA, gdje bi vlasnik računa trebao napraviti selfie video kako bi nastavio objavljivati članak na svom računu.
Facebook je pokazao neke znakove kretanja u tom smjeru sa svojom selfie CAPTCHA, ali ne uzima u obzir transakcije veće vrijednosti ili rizičnije. Iako postoji bojazan da bi Facebook mogao zloupotrijebiti podatke o licu, potvrdio je da je ova usluga posvećena pokretu samo kako bi zaustavila botove i “ne koristi prepoznavanje lica”. (Razotkriveni Facebookovi dogovori o dijeljenju podataka)
Zašto je izgradnja povjerenja između korisnika i pružatelja usluga ključna
Nismo jedini koji istražuju ovaj problem. Postoje startupi poput Digital Shadows, tvrtke za kibernetičku sigurnost koja koristi umjetnu inteligenciju za prepoznavanje lažnih web stranica, lažnih profila na društvenim mrežama i “krivotvorenih” domena tvrtki koje su postavljene za lažiranje internetskog identiteta marke. LinkedIn je također najavio da proaktivno zauzima stav koristeći mješavinu strojnog učenja i ljudske moderacije “kako bi otkrio grupe naloga koji izgledaju ili djeluju slično, što implicira da ih je stvorio ili kontrolirao isti loš akter”.
Korištenje ovakvih metoda može pomoći mrežama društvenih medija da zaustave širenje dezinformacija putem botova – poput optužbi oko nereda u Hong Kongu – dok širitelji govora mržnje budu odgovorni za svoje postupke i pomažu tvrtkama da stvore temelj povjerenja.
Tvrtke, vlasnici društvenih medija, trebaju samo pogledati prostor ekonomije dijeljenja kako bi vidjeli kako napreduje provjera digitalnog identiteta. Mnoge tvrtke za iznajmljivanje skutera, automobila i stanova koriste ga kako bi pomogle u izgradnji povjerenja između pružatelja usluga i potrošača. To je postalo nužnost u industriji financijskih usluga, gdje lažni računi imaju potencijal za velike financijske gubitke i velike novčane kazne od strane regulatora ako ne slijede AML ili KYC politike. Neke nove internetske banke pozdravile su dolazak online provjere identiteta, što je pomoglo tvrtkama kao što su Revolut i Monzo uspješne u brzom, ali sigurnom uključivanju korisnika.
Prema istraživanju koje je objavio DataReportal, postoji otprilike 3,5 milijardi globalnih korisnika društvenih mreža. Imamo odgovornost poduzeti mjere sada, prije nego što govor mržnje i dezinformacije postanu nova norma. Ako to ne učinimo, uskoro bi nam moglo biti toliko teško razlikovati prave vijesti od lažnih da ćemo prestat konzumirati informacije.
