ČLANAK KOJEG SU UN OBRISALE SA SVOJE STRANICE
Ponekad govorimo o gladi u svijetu kao da je to pošast koju svi želimo iskorijeniti, smatrajući je usporedivom s kugom ili sidom. Ali to nas naivno gledište sprječava da se uhvatimo ukoštac s onim što uzrokuje i održava glad. Glad ima veliku pozitivnu vrijednost za mnoge ljude. Doista, to je temeljno za funkcioniranje svjetskog gospodarstva. Gladni ljudi su najproduktivniji ljudi, posebno tamo gdje postoji potreba za fizičkim radom.
Mi u razvijenim zemljama ponekad vidimo siromašne ljude pored ceste kako drže natpise “Radit ću za hranu”. Zapravo, većina ljudi radi za hranu. Uglavnom zato što ljudi trebaju hranu da bi preživjeli toliko naporno rade bilo da proizvode hranu za sebe u proizvodnji na razini egzistencije ili prodajući svoje usluge drugima u zamjenu za novac. Koliko nas bi prodavalo svoje usluge da nije prijetnje gladi?
Još važnije, koliko nas bi prodavalo svoje usluge TAKO JEFTINO da nije prijetnje gladi?
Kada svoje usluge prodajemo jeftino, obogaćujemo druge, one koji posjeduju tvornice, strojeve i zemlju, te na kraju posjeduju ljude koji za njih rade.
Za one koji ovise o dostupnosti jeftine radne snage, glad je temelj njihovog bogatstva.
Konvencionalno mišljenje je da je glad uzrokovana slabo plaćenim poslovima. Na primjer, članak izvješćuje o “Brazilskim robovima etanola: 200 000 migranata rezča šećerne trske koji potiču procvat obnovljive energije”.1 Iako je istina da je glad uzrokovana slabo plaćenim poslovima, moramo shvatiti da glad u isto vrijeme uzrokuje otvaranje slabo plaćenih radnih mjesta. Tko bi pokrenuo masovne operacije proizvodnje biogoriva u Brazilu da nije znao da postoje tisuće gladnih ljudi koji su dovoljno očajni da prihvate grozne poslove koje im nude? Tko bi izgradio bilo kakvu tvornicu da nije znao da će mnogi ljudi biti dostupni za radna mjesta uz niske plaće?
Velik dio literature o gladi govori o tome kako je važno osigurati da ljudi budu dobro nahranjeni kako bi mogli biti produktivniji. To je besmislica. Nitko ne radi više od gladnih ljudi. Da, ljudi koji su dobro uhranjeni imaju veći kapacitet za produktivnu tjelesnu aktivnost, ali ljudi koji su dobro uhranjeni daleko su manje voljni raditi taj posao.
Nevladina organizacija Free the Slaves robove definira kao ljude koji ne smiju otići sa svojih radnih mjesta. Procjenjuje se da u svijetu postoji oko 27 milijuna robova,2 uključujući one koji su doslovno zaključani u radnim sobama i držani kao ropski radnici u Južnoj Aziji. No, među njima nisu ljudi koji bi se mogli opisati kao robovi gladi, odnosno oni koji slobodno mogu otići sa svojih radnih mjesta, ali nemaju na što bolje otići. Možda je većina ljudi koji rade robovi gladi?
ZA NAS KOJI SMO NA VRHU DRUŠTVENE LJESTVICE, iskorenjivanje gladi na globalnoj razini bila bi katastrofa.
Da nema gladi na svijetu, tko bi orao njive? Tko bi ubrao naše povrće? Tko bi radio u kafilerijama? Tko bi nam čistio WC? Morali bismo sami proizvoditi hranu i sami čistiti zahode. Nije ni čudo da se ljudi iz visokog društva ne žure riješiti problem gladi. Za mnoge od nas glad nije problem, već prednost.
Bilješke 1 tom Phillips, ” robovi etanola u Brazilu: 200.000 migranata šećera koji podržavaju procvat obnovljivih izvora energije.” čuvar. Online, 9. ožujka 2007. http://environment.guardian.co.uk/energy/story/0 ,,2030144,00.html
2 Oslobodite robove. Online, 2007. http://www.freetheslaves.net/
O autoru
George Kent
George Kent je profesor na Odsjeku za političke znanosti na Sveučilištu Hawaii. Bavi se pitanjima ljudskih prava, međunarodnih odnosa, mira, razvoja i okoliša, s posebnim fokusom na prehranu i djecu. Napisao je nekoliko knjiga, posljednja je Freedom from Want: The Human Right to Adequate Food.
