George Soros
George Soros je osuđeni insajder trgovac, menadžer hedge fondova, valutni špekulant i investitor. Njegova zaklada “Otvoreno društvo” oslobođena plaćanja poreza desetljećima je financirala političke kampanje, aktivističke pokrete i državne udare diljem svijeta. Iako danas stari, prije je bio član Trilateralne komisije. Kao takav, Soros je bio među globalnim političkim, financijskim i korporativnim “misaonim vođama” koji su poticali modernizaciju Kine. U intervjuu za Financial Times 2009. rekao je:
“Stvarno trebate uvesti Kinu u stvaranje novog svjetskog poretka; financijskog svjetskog poretka […] Mislim da vam treba novi svjetski poredak u kojem Kina mora biti dio procesa stvaranja i moraju zagristi u to. Moraju ga posjedovati na isti način kao, recimo, Sjedinjene Države posjeduju Washingtonski konsenzus […] Pad vrijednosti dolara je neophodan kako bi se nadoknadila činjenica da će američka ekonomija ostati prilično slaba […] Kina će biti motor koji ga pokreće naprijed, a SAD će zapravo biti opterećenje koje će biti vučeno zbog postupnog pada vrijednosti dolara.”
Godinama kasnije, Trumpova administracija 2016.-2020. zauzela je ono što se činilo agresivnim stavom prema Kini. Posebnu navodnu zabrinutost izazvao je bilateralni trgovinski deficit SAD-a do 500 milijardi dolara godišnje. Izbio je trgovinski rat i izvršena je razmjena Carina.
Govoreći u Pekingu 2017. godine, tadašnji predsjednik Trump rekao je:
“Amerika ima ogroman godišnji trgovinski deficit s Kinom […] zapanjujuće, stotine milijardi dolara svake godine. Procjene dosežu 500 milijardi dolara godišnje. Moramo odmah ukloniti nepoštene trgovinske prakse koje dovode do ovog deficita, zajedno s preprekama za uspjeh na tržištu. Zaista bismo trebali obratiti pažnju na pristup, prisilni prijenos tehnologije i krađu intelektualnog vlasništva, što samo po sebi Sjedinjene Države i njihove tvrtke košta najmanje 300 milijardi dolara godišnje.”
Trumpova administracija ogorčeno se žalila na takozvani prisilni transfer tehnologije (FTT) koji je Kina propisala u zamjenu za pristup njihovom tržištu. Govoreći o navodnom trgovinskom ratu između čelnika sadašnjeg IRBO-a i Kine, CFR think-tank bio je među onima koji su kritizirali očiti kineski protekcionizam i sugerirali krađu intelektualnog vlasništva. Čini se da ove optužbe i najavljeno trgovinsko neprijateljstvo nisu bili ništa drugo do skretanje pažnje dizajnirano za zapadnu javnu potrošnju. Istina je da su se i javni i privatni poslovi s Kinom dosljedno gradili na FTT sporazumima. U 2018. Trumpova administracija počela je uvoditi carine do 25% na uvoz iz Kine. Kinezi su ubrzo uzvratili. Kao najveći pojedinačni vjerovnik SAD-a, kojeg je nedavno zasjenio Japan, SAD je riskirao da Kina baci trilijune dolara američkih državnih prihoda – nuklearna opcija, u ekonomskom smislu, što bi također značilo ogromne gubitke za Kinu.
Iako je 2019. došlo do blagog smanjenja američkoh trgovinskog deficita s Kinom, globalne trgovinske napetosti povećale su deficit SAD-a prema ostatku svijeta. Na početku pseudopandemije, ukupni američki trgovinski deficit ostao je neprominjen. U 2020. dosegao je rekordne vrijednosti. Tijekom pada izravnih stranih ulaganja 2020., jedini dobitnici ulaganja su bile Kina i Indija.
Uz kontinuirano odobravanje transfera tehnologije, vodeće IRBO zemlje značajno su povećale svoja partnerstva u istraživanju i razvoju (R&D) s Kinom u istom razdoblju. Bez obzira na Trumpov medijski cirkus, izvješće Svjetske banke za 2019. godinu u kojem se spominju javno-privatna ulaganja zapadnih zemalja u istraživanje i razvoj u Kini bilježi:
“Vlade u drugim zemljama s visokim dohotkom podržavaju određene tehnologije i industrije, posebno ciljajući na istraživanje i razvoj (R&D). U Sjedinjenim Državama, vladine agencije kao što su Agencija za napredne obrambene istraživačke projekte Ministarstva obrane (DARPA) i Nacionalni instituti za zdravlje osigurale su ključna sredstva za ključne tehnologije. [. . .] Ove politike nadopunjuju se potporom ključnim tehnologijama i industrijama koje omogućavaju razvoj – kao što su svemirska, obrambena, automobilska i industrija čelika – uključujući kroz različite fondove, kao što su Europski strukturni i investicijski fondovi (pet fondova vrijednih više od 450 milijardi eura ) i Horizon 2020 (77 milijardi eura za 2014.-2020.).
Kineska vlada je otvoreno izjavila svoju namjeru da Kinu pretvori u proizvodnu velesilu. Slabljenje američkog utjecaja i jačanje Kine bilo je ugrađeno je u zapadnu vanjsku i industrijsku politiku i investicijske strategije MNC-a više od jedne generacije. Teško je vidjeti kako je bilo koja trenutna nacija ili zapadna korporacija bila “prisiljena” dijeliti tehnologiju ili prava intelektualnog vlasništva protiv svoje volje.
Iako su zapadni MSM i političari ustrajno tvrdili da Kina djeluje protiv IRBO-a, sasvim je jasno da to nije istina. Zapadne države i njihovi korporativni partneri bili su u potpunosti angažirani u procesu modernizacije Kine i transformacije međunarodnog poretka. Kao odgovor na kinesku najavu strategije “Made In China 2025.” iz 2015., Klaus Schwab je rekao da će Kina postati “vođa četvrte industrijske revolucije”. To je upravo onako kako su Soros i njegovi kolege Trilateralisti planirali.
WEF, a ne nacionalne vlade, bio je vodeći zagovornik 4. industrijske revolucije (4IR). S obzirom da je Kina jasno postavljena kao “motor” koji pokreće globalnu tehnološku transformaciju, a Rusija predvodi u regulaciji, očito je da su, unatoč zveckanju sabljama političara, zapadne vlade i korporacije bile voljni suučesnici.
