G3P ljubavna afera
G3P think-tankovi, možda najznačajniji, ali ne isključivo, Trilateralna komisija, već gotovo jedno stoljeće slijedi san o stvaranju globalne tehnokratske zajednice (Tehnat). Često slušana pseudopandemijska mantra “vođena znanošću” primjer je tehnokracije.
Tehnokracija je izrasla iz pokreta za učinkovitost tijekom progresivne ere SAD-a početkom 20. stoljeća. Iskoristila je principe znanstvenog upravljanja koje je predložio Frederick Winslow Taylor i ekonomske ideje socijalno-ekonomista poput Thorsteina Veblana, koji je slavno skovao pojam “demonstrativna potrošnja”.
Veblan je bio među osnivačima privatne istraživačke inicijative u New Yorku koju je financirao John D. Rockefeller pod nazivom Nova škola za društvena istraživanja. To je ubrzo dovelo do stvaranja Tehničkog saveza.
Howard Scott, vođa Tehničkog saveza, kasnije se pridružio M. King Hubbertu na Sveučilištu Columbia. Godine 1934. objavili su Studijski tečaj Technocracy Inc.
Ovo je bio nacrt za sjevernoameričku tehnokratsku zajednicu, a predlagao je društvo koje će voditi znanost, inženjering i akademska zajednica (Tehnat), a ne politika. Hubbert je napisao:
“Tehnokracija smatra da se proizvodnja i distribucija obilja fizičkog bogatstva na kontinentalnoj razini za korištenje svim građanima kontinenta može postići samo kontinentalnom tehnološkom kontrolom, upravljanjem funkcijom, Tehnatom.”
Tehnokracija zahtijeva da se aktivnost svakog građanina kontinuirano bilježi i kontrolira. Zahtijeva stalni nadzor stanovništva.
To omogućuje izračunavanje ukupne potrošnje energije Tehnata u stvarnom vremenu. Podaci se zatim objedinjuju i analiziraju kako bi središnji komitet tehnokrata upravljao i distribuirao resurse Tehnata sve do razine pojedinca.
Scott i Hubbert planirali su novi monetarni sustav koji se temelji na potrošnji energije, s cijenama roba i usluga prema troškovima proizvodnje energije. Građanima bi nova valuta bila dodijeljena u obliku “energetskih certifikata”.
U SAD-u 1930-ih to je bio tehnološki nemoguć zadatak. Iako popularan desetak godina ili više, ljudi su shvatili da je predloženi Tehnat nešto poput apsurda.
Unatoč naizgled apsurdnom sustavu koji su predložili Scott i Hubbert, posebno su Rockefelleri mogli vidjeti potencijal korištenja tehnokracije kako bi poboljšali svoju kontrolu nad društvom. Nastavili su financirati tehnokracijski pokret i povezane programe dugi niz godina, bez obzira na slabljenje javnog interesa.
Godine 1970., profesor Zbigniew Brzezinski objavio je Između dvije Stoljeća: uloga Amerike u eri tehnetronike. U to je vrijeme bio profesor političkih znanosti na Sveučilištu Columbia, gdje je Scott upoznao Hubberta 1932. Već je bio savjetnik Kennedyjevih i Johnsonovih kampanja, a kasnije će postati savjetnik za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika Jimmyja Cartera (1977. – 1981.).
Kroz papirnati tanki veo opreza, Brzezinski je oduševljeno pisao o tome kako globalna znanstvena elita ne samo da može koristiti sveprožimajuću propagandu, ekonomsku i političku manipulaciju kako bi odredila smjer društva, već bi također mogla iskoristiti tehnologiju i znanost o ponašanju kako bi isprala mozak i promijenila ponašanje populacije. Opisujući oblik ovog društva i potencijal za autoritarnu kontrolu, napisao je:
“Takvim društvom dominirala bi elita čiji bi zahtjev za političkom moći počivao na navodno superiornom znanstvenom know how. Neometana ograničenjima tradicionalnih liberalnih vrijednosti, ova elita ne bi oklijevala postići svoje političke ciljeve korištenjem najnovijih modernih tehnika za utjecanje na javno ponašanje i držanje društva pod bliskim nadzorom i kontrolom.”
Iako nije upotrijebio riječ “tehnokracija”, Brzezinski je ipak opisao Tehnat. Shvativši da se tehnologija brzo približava točki u kojoj će tehnokracija biti izvediva, opisao je kako će digitalna tehnologija dominirati “tehnotronskom erom” kako bi transformirala društvo, kulturu, politiku i globalnu ravnotežu političke moći.
1973. Brzezinski se pridružio Davidu Rockefelleru kako bi osnovao Trilateralnu komisiju. Njihova navedena svrha nije mogla biti jasnija:
“[N]ajneposrednija svrha bila je okupljanje [. . .] najviše moguće neslužbene skupine, kako bi zajedno sagledala ključne zajedničke probleme. [. . .] .[Postojao je osjećaj da Sjedinjene Države više nemaju tako eksluzivan voditeljski položaj kao što su bile u prvim godinama nakon Drugoga svjetskog rata. [. . .] , te da će biti potreban oblik vodstva [. . .] kako bi se Međunarodni sustav uspješno nosio sa glavnim izazovima u nadolazećim godinama. [. . .] ‘Sve veća međuovisnost’ koja je toliko impresionirala osnivače Trilateralne komisije početkom 1970-ih produbila se u ‘globalizaciju.’ [. . .] Sumnje o tome hoće li se i kako taj primat promijeniti [. . .] pojačali su potrebu da se uzme u obzir dramatična transformacija međunarodnog sustava. [. . ] Naše članstvo se proširilo kako bi odražavalo šire promjene u svijetu. Tako se Japanska skupina proširila u pacifičko-azijsku skupinu koja je od 2009 uključivala i kineske i indijske članice.
Godine 1973. Trilateralisti su već identificirali da će se primat SAD dramatično promijeniti. To je proizašlo iz shvaćanja Brzezinskog da će globalne korporacije u tehnotroničnoj eri nadmašiti nacionalne države ne samo po svojoj financijskoj i ekonomskoj moći, već i po svojoj sposobnosti da inoviraju i usmjeravaju aktivnosti milijardi građana. U Između dva Stoljeća napisao je:
“Nacionalna država kao temeljna jedinica organiziranog života čovjeka prestala je biti glavna stvaralačka snaga: međunarodne banke i multinacionalne korporacije djeluju i planiraju u uvjetima koji su daleko ispred političkih koncepata nacionalne države.”
Potpuno predani procesu globalizacije, Trilateralisti su počeli stvarati novi IRBO. Umjesto ekonomske i vojne moći SAD-a, novi svjetski poredak temeljio bi se na komunitarnoj predanosti učinkovitom upravljanju resursima i, putem tog mehanizma, društvenoj kontroli.
Nacionalne države ustupile bi mjesto globalnoj mreži formiranoj fuzijom države i korporacija. Ova mreža upravljala bi stanovništvom i poslovnim aktivnostima kroz novi monetarni sustav koji se temelji na resursima i središnje gospodarsko planiranje.
Pojedini građani i poduzeća stalno bi se nadzirali, a njihovo ponašanje ograničavalo i određivalo. To bi G3P-u omogućilo traženu globalnu sposobnost upravljanja.
Brzezinski je sugerirao kako bi se ta budućnost mogla osigurati. Tehnokracija bi omogućila transformaciju:
“I rastući kapacitet za trenutno izračunavanje najsloženijih interakcija i sve veća dostupnost biokemijskih sredstava za ljudsku kontrolu, povećavaju potencijalni opseg svjesno odabranog smjera. [. . .] Čini se da u tehnotronskom društvu postoji tendencija kombiniranja individualne podrške milijuna neorganiziranih građana […] i učinkovito korištenje najnovijih komunikacijskih tehnologija za manipulaciju emocijama i kontrolu uma.. [. . .] Iako je cilj oblikovanja zajednice razvijenih nacija manje ambiciozan od cilja svjetske vlade, više je dostižan. [. . .] U Kini je kinesko-sovjetski sukob već ubrzao neizbježnu asimilaciju kineskog komunizma. [. . .] To bi moglo i razvodniti ideološku upornost režima i dovesti do eklektičnijeg eksperimentiranja u oblikovanju kineskog puta prema modernosti.”
Modernizacija Kine viđena je kao prilika za razvoj naprednog tehnokratskog društva koje će, iako se razvija i ekonomski i tehnološki, ostati diktatura. Ovo je G3P-u predstavilo savršenu testnu ploču za izgradnju Tehnata.
Tehnokracija daje centraliziranu vlast nad upravljanim kapitalističkim sustavom. Omogućuje prosperitet poslovanja sve dok se pridržava diktata tehnokrata.
Novi IRBO neće se temeljiti na primatu nacionalnih država ili njihovom nametanju bilo kakvih dogovorenih vrijednosti ili normi. Umjesto toga, temeljit će se na sustavu s više dioničara, gdje nominalno pragmatična rješenja najavljene krize oblikuju moralni imperativ. Multilateralni dioničari znači spajanje između države i korporacije.
Ovu transformaciju IRBO-a naglasio je WEF u svojoj bijeloj knjizi (dokument koji sadrži tajalište vlade, organizacije, udruženja ili kompanije) o politici iz 2019. Globalizacija 4.0. Oblikovanje nove globalne arhitekture u doba četvrte industrijske revolucije.
Nakon Drugog svjetskog rata, čelnici su zajedno radili na razvoju novih institucionalnih struktura i mehanizama upravljanja. [. . .] Svijet se od tada dramatično promijenio. [. . .] [K]ontekst upravljanja i suradnje mijenja se zbog Četvrte industrijske revolucije. [. . .] Ušli smo u potpuno novo doba u kojem mnoge pretpostavke iz prethodnih razdoblja više ne vrijede. [. . .] Kako nove tehnologije transformiraju naše sustave zdravstva, transporta, komunikacije, proizvodnje, distribucije i energije, da spomenemo samo neke, morat ćemo izgraditi novu sinergiju između javnih politika i institucija s jedne strane, te korporativnog ponašanja i normi s druge. [. . .] Kao Međunarodna organizacija za javno-privatnu suradnju, Forum planira koristiti svoju platformu za unapređenje takvog razmišljanja i kolektivnog djelovanja kroz dijalog s više dioničara. Ovaj pristup odozdo prema gore, ili induktivni pristup, koji uključuje nacionalne vladine, kao i nedržavne i podnacionalne aktere može pomoći ubrzati tempo inovacija upravljanja potrebnih u 21. stoljeću, kao i povećati legitimitet i stupanj povjerenja javnosti u njega.”
Povjerenje je proizvod vjere i upućuje nas da vjerujemo u novi otporni i održivi IRBO – onaj koji se temelji, ne na dominaciji nacionalnih država koje traže moralni autoritet, već na globalističkom savezu više dionika između nacionalnih vlada i privatnih interesa koji će nas “čuvati “sigurnima”.
WEF naglašava potrebu da ljudi vjeruju u globalistički projekt G3P-a. Jedna od ključnih tema sastanka u Davosu 2021. bila je obnova povjerenja, a za 2022. vraćanje povjerenja. Pozivajući se na navodnu globalnu krizu povjerenja, Klaus Schwab je rekao:
“Vidimo degradaciju povjerenja u svijetu, a povjerenje se gradi samo kroz osobne odnose. [. . .] [Treba nam slogan. Slogan je ‘Radimo zajedno, vraćamo povjerenje’.”
Povjerenje je ključno jer će odluke koje utječu na nas na lokalnoj razini donositi na globalnoj razini kreator politike, koji je u osnovi projekt neizabranih privatnih korporacija.
Trebali bismo odbaciti bilo kakve predodžbe o demokratskoj odgovornosti ili nadzoru i priznati da G3P zna najbolje.
Ova multulateralna globalistička struktura s više dioničara koristit će tehnokraciju za provođenje svojih politika. Dobit ćemo iluziju demokracije u obliku civilnog društva. Međutim, uz pomoć tehnokracije oduzet će nam se sve mogućnosti i politička sredstva.
