Djela, ne riječi
Na Zapadu smo educirani da vjerujemo u IRBO. Prodaje nam se kao aranžman koji uspostavlja normativno ponašanje za nacionalne države. Navodno je dogovorena osnova za međunarodne odnose i propisano prihvatljivo ponašanje.
Daleko od toga da je IRBO skup pravila za olakšavanje mirnog suživota između nacionalnih država, IRBO je oduvijek bio oruđe za manipulaciju. Pitanje je tko njime raspolaže?
Čini se da nedavna zajednička izjava Ruske Federacije i Narodne Republike Kine eksplicitno redefinira trenutni IRBO. Sporazum predsjednika Vladimira Putina i Xi Jinpinga djelomično glasi:
“Danas svijet prolazi kroz značajne promjene, a čovječanstvo ulazi u novu eru brzog razvoja i duboke transformacije. On vidi razvoj takvih procesa i pojava kao što su multipolarnost, ekonomska globalizacija, pojava informacijskog društva, kulturna raznolikost, transformacija arhitekture globalnog upravljanja i svjetskog poretka. [. . .] pojavio se trend preraspodjele moći u svijetu. [. . .] svjetski poredak utemeljen na međunarodnom pravu, traže istinsku multipolarnost s Ujedinjenim narodima i njihovim Vijećem sigurnosti koji igraju središnju i koordinirajuću ulogu.”
Nasuprot tome, govor koji je britanska ministrica vanjskih poslova Liz Truss održala Institutu Lowy, australskom istraživačkom centru koji je podupirao Rothschilde s fokusom na azijsko-pacifičku regiju, ilustrira zapadnu poziciju. Rekla je:
“Rusija i Kina sve više rade zajedno, dok nastoje postaviti standarde u tehnologijama poput umjetne inteligencije, potvrditi svoju dominaciju nad zapadnim Pacifikom. [. . .] Oni destabiliziraju međunarodni poredak utemeljen na pravilima i uništavaju vrijednosti koje ga podupiru. [. . .] Vjerujemo u slobodu i demokraciju. [. . .] Kao što je rekao premijer Scott Morrison, ‘iz dokaza ljudske povijesti znamo da su demokracije strojarnica promjena.’ [. . .] Tehnologija je osnažila ljude omogućavajući nevjerojatnu slobodu, ali znamo da je drugi mogu iskoristiti kako bi promicali strah. [. . .] Udruživanjem snaga sa SAD-om pokazujemo našu odlučnost u zaštiti sigurnosti i stabilnosti u cijeloj regiji.”
Uzimajući u obzir nominalnu vrijednost, neizbježno bismo zaključili da, dok je os u fluktuaciji, neprijateljski zastoj se nastavlja. U velikoj mjeri, ovo je izmišljotina.
U raspravi o IRBO-u odmah nailazimo na nomenklaturni problem. Ponekad se naziva “međunarodni poredak utemeljen na pravilima”; u drugim slučajevima “međunarodni poredak” ili “sustav utemeljen na pravilima”; ili povremeno „međunarodni sustav utemeljen na pravilima“, sada naizgled moramo dodati „svjetski poredak utemeljen na međunarodnom pravu“.
Iako ne postoji utvrđena definicija za ovaj navodni sustav globalnog upravljanja, sve se svodi na istu stvar. Uporište se možda pomaknulo, ali lukavstvo ostaje netaknuto.
Ovaj problem u definiciji ilustrira primarni nedostatak bilo kakvog pojma globalnog poretka utemeljenog na pravilima. Loše je definiran i prolazan. Ona se više oslanja na realpolitiku dana nego na bilo kakve istinske moralne, pravne ili političke propise.
Iako je Truss točno ocrtala kako se ta takozvana naredba može zaplijeniti i iskoristiti, zavarala je svoju publiku u pogledu toga tko su zlostavljači. Ni postojeći IRBO nije utemeljen na demokraciji i slobodi. Njezine tvrdnje bile su obmana.
Nedavno je Ministarstvo domovinske sigurnosti SAD-a (DHS) izjavilo da je potkopavanje povjerenja u vladu postignuto tako što su pojedinci širili “lažne” narative i da je to jednako terorizmu. Drugim riječima, nijedan građanin SAD-a nema pravo dovoditi u pitanje vladinu politiku. Ako to čine, šire dezinformacije. Slijedom toga, DHS predlaže da se nepovjerenje u vladu treba procesuirati kao zločin.
Ovo je navodno opravdanje za fokus nove domaće jedinice za terorizam koja radi zajedno s Odjelom za nacionalnu sigurnost američkog ministarstva pravosuđa. Pomoćnik glavnog državnog odvjetnika Matthew Olsen rekao je Odboru za pravosuđe Senata da je jedinica stvorena za borbu protiv rastuće prijetnje “ekstremizma”, koja očito uključuje “protuvladinu i anti-autoritetnu ideologiju”.
Dovoditi u pitanje “autoritet” ili “vladu” ekstremistički je stav, prema američkom ministarstvu pravosuđa i DHS-u. U vladinoj ekstremističkoj ideologiji nema mjesta za slobodu govora. Bez slobode govora, američka demokracija je gotova.
Slično, na Novom Zelandu, premijerka Jacinda Ardern (Mladi globalni lider Svjetskog ekonomskog foruma) priznala je namjeru svoje vlade da ignorira neotuđivo pravo ljudi na lutanje osim ako se ne podlože cijepljenju. Isto tako i s Europskom komisijom, čiji EU digitalni COVID certifikat ograničava slobodu kretanja samo na građane koji imaju ubrizgane prave farmaceutske proizvode.
Ovi “certifikati” o cjepivu su pristupnica do potpunog digitalnog ID-a za sve građane koji su usklađeni. Govoreći u lipnju 2021., predsjednica Europske komisije Ursula Von Der Leyen rekla je:
“Želimo ponuditi Europljanima novi digitalni identitet. Identitet koji osigurava povjerenje i štiti korisnike na mreži. [. . .] Omogućit će svima da kontroliraju svoj identitet na mreži i da komuniciraju s vladama i poduzećima diljem EU-a.”
Drugim riječima, za pristup robi i uslugama bit će potreban i status cjepiva građana EU-a, koji će činiti ključni dio digitalnog identiteta prema planovima EU-a. Bez odgovarajućeg ovlaštenja bit će isključeni iz društva.
Nedavno se činilo da su neke vlade odustale od svojih planova za putovnicu (certifikat) za cjepivo. Ovo je jednostavno kratak prestanak pred rastućim javnim prosvjedima.
Predanost digitalnom identitetu, koji kontrolira svaki aspekt naših života, svojstvena je UN-ovom cilju održivog razvoja 16.9. Putanja politike prema digitalnom identitetu globalna je, bez obzira tko navodno vodi IRBO.
Nijedna od ovih politika ne ukazuje, kako je tvrdila Truss, na bilo kakvo temeljno uvjerenje u “slobodu i demokraciju”. Među nacijama „Pet očiju“ (US, UK, Australija, Canada, Novi Zeland) i diljem EU-a, sve što vidimo je predanost autoritarnoj diktaturi.
U Velikoj Britaniji, gdje je Truss vodeća vladina osoba, planovi za diktaturu su u poodmakloj fazi. Britanska država je iskoristila pseudopandemiju za napredak i donošenje niza diktatorskih zakona.
Zakon o tajnim izvorima ljudskih obavještajnih podataka (kriminalno ponašanje) iz 2020. ovlašćuje državu da počini bilo koji zločin koji želi i uklanja svu pravnu odgovornost sa svojih djelatnika; Prijedlog zakona o policiji, zločinima, osudama i sudovima zapravo zabranjuje sve javne prosvjede i, iako je trenutno u zastoju nakon što je Dom lordova odbio prijedlog, neki manji amandmani će ga gotovo sigurno donijeti u zakon; Zakon o internetskoj sigurnosti, kada bude donesen, ukinut će slobodu govora na internetu i predložene izmjene službenih tajni, protušpijunažu; i zakon o borbi protiv terorizma uklonit će obranu novinara da djeluje u javnom interesu, čime će se učinkovito okončati zviždanje i istraživačko novinarstvo u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Sve ove tiranske promjene oslikane su reformama Zakona o ljudskim pravima koje je predložila vlada Ujedinjenog Kraljevstva. Njihovo priopćenje za javnost pokazuje kako njihova tvrdnja o poštivanju individualnih prava, sloboda i demokracije nije ništa drugo do propaganda osmišljena da zavara nesvjesnu javnost
Dok govore o raznolikosti i povijesnoj predanosti slobodi, zasipajući svoje priopćenje pahuljastim zvučnim mamcima, njihovi postupci protive njihovoj namjeri. Oni navode:
“Vlada želi uvesti Povelju o pravima na način koji štiti temeljna prava ljudi, istovremeno štiteći širi javni interes [. . .] [R]ast ‘kulture prava’ [. . .] je istisnuo dužni fokus na osobnu odgovornost i javni interes. [. . .] Dok su ljudska prava univerzalna, Povelja o pravima mogla bi zahtijevati od sudova da pri tumačenju i balansiranju kvalificiranih prava posvete veću pozornost ponašanju tužitelja i širem javnom interesu. [. . .] Premještanje zakonodavne ovlasti sa Parlamenta na sudove, u definiranju prava i njihovom vaganju u odnosu na širi javni interes, rezultiralo je demokratskim deficitom. […] [S]loboda izražavanja ne može biti apsolutno pravo kada je u ravnoteži s potrebom zaštite nacionalne sigurnosti, zaštite građana i poduzimanja koraka za zaštitu od nanošenja štete pojedincima.”
Iako država Ujedinjenog Kraljevstva tvrdi da su “ljudska prava univerzalna”, ona očito nisu ako su “kvalificirana prava” na temelju onoga što vlada odluči da je važnije. Pojedinci koji traže svoja prava na sudu ometali su vladine programe. To se smatra “demokratskim deficitom”. Stoga će Novi zakon o pravima štititi moć i autoritet vlade iznad i iznad sloboda naroda.
Vlada Ujedinjenog Kraljevstva definirat će “nacionalnu sigurnost”. Njegova zaštita, kako oni smatraju prikladnim, nadjačat će sva prava pojedinca. Država UK neće tolerirati slobodu kretanja, govora i izražavanja. Umjesto toga, sloboda i demokracija bit će zamijenjene predanosti “javnom interesu”, “sigurnosti” i zaštiti stanovništva od nekog maglovitog pojma “štete”.
S obje strane Atlantika, i na globalnom jugu Five Eyes država, pojavljuje se novi sustav koji olakšava ono što je Mussolini opisao kao fašističku državu:
“Fašističko poimanje života naglašava važnost države i prihvaća pojedinca samo u mjeri u kojoj se njegovi interesi poklapaju s interesima države. [. . .] Liberalizam je nijekao državu u ime pojedinca; Fašizam ponovno potvrđuje prava države kao izraz stvarne suštine pojedinca. [. . .] Fašistička koncepcija države je sveobuhvatna; izvan njega nikakve ljudske ili duhovne vrijednosti ne mogu postojati, a još manje imati vrijednost. Tako shvaćen, fašizam je totalitaran, a fašistička država – sinteza i jedinica koja uključuje sve vrijednosti – tumači, razvija i potencira cijeli život jednog naroda.”
Savez nacija Five Eyes i Europska unija predvođeni SAD-om tvrde da su zaštitnici međunarodnog poretka utemeljenog na pravilima. Uz njihovu predanost novom obliku globalnog fašizma, upitna je ideja da nas IRBO čuva. Istina, sadašnji IRBO nikada zapravo nije promovirao ni slobodu ni demokraciju.
Uobičajeno je da navodni čelnici IRBO-a prakticiraju dvostruke standarde. Ilegalni ratovi, prolongirane terorističke kampanje protiv vlastitog stanovništva, podrška stranim terorističkim pobunama, okrutne ekonomske sankcije i sudjelovanje u međunarodnim operacijama krijumčarenja narkotika tipični su za aktivnosti nacionalnih država koje polažu pravo na vlasništvo nad IRBO-om.
Dok zapadna hegemonija inzistira da svi slijede svoja pravila, oni se ne drže istog. Nekoliko nedavnih primjera, među mnogima, svjedočilo je jednostranom povlačenju SAD-a iz Zajedničkog sveobuhvatnog plana djelovanja (JCPOA), koji se često naziva Iranskim nuklearnim sporazumom; NATO odbacuje jamstva, data posljednjem sovjetskom predsjedniku Mihailu Gorbačovu, da se neće proširiti “jedan inč prema istoku”; i zatvaranje novinara.
Time se ne tvrdi da su navodni protivnici sadašnjeg IRBO-a, posebice Rusija, Kina i Iran, sami sebi bez svake sumnje. Međutim, neodrživo je da “vodeće nacije” postojećeg IRBO-a preuzmu bilo kakvu moralnu nadmoć.
Političari poput Trussa promiču IRBO kao kamen temeljac međunarodnog mira i sigurnosti, ali to su besmislene floskule. U tome nema ništa mirno ili sigurno.
