Međunarodni poredak utemeljen na pravilima (IRBO) je pod prijetnjom i globalna moć se mijenja. Dok Istok i Zapad ponovno raspiruju stara neprijateljstva, navodi nas da vjerujemo da će ova borba odrediti budućnost međunarodnih odnosa i smjer nacionalnih država. Međutim, globalnu transformaciju ne vode nacionalne vlade, već globalna mreža dioničara i njihov je cilj globalna tehnokracija.
U ovom serijalu članaka neovisni istraživački novinar, Iain Davis, istraživao je pravu prirodu međunarodnog poretka utemeljenog na pravilima (IRBO – International Rule Based Order) i analizirao sile koje ga oblikuju, razmatrajući da li narativi kojima se obično hrane stoje.
Opće je prihvaćeno da IRBO prolazi kroz razorne promjene. Ta se transformacija često opisuje kao pomak na istok u ravnoteži snaga između nacionalnih država.
Rečeno je da će se ovaj novi međunarodni poredak u nastajanju temeljiti na globalnom multipolarnom sustavu suverenih država i međunarodnog prava. Ovaj novi sustav navodno stoji u suprotnosti s blijedim, zapadnim modelom “temeljen na pravilima”.
Ovaj put, umjesto da se oslanja na zapadni imperijalizam, novi sustav utemeljen na međunarodnom pravu stavit će naglasak na multipolarnu suradnju, trgovinu i poštivanje nacionalnog suvereniteta. Umjesto toga, vodit će ga euroazijski ekonomski i tehnološki blok moći.
Čini se da će očiti, stalni antagonizam geopolitike održati podjelu između Istoka i Zapada koja nam je poznata. Međutim, ono što se sada predstavlja kao multipolarni poredak, u stvarnosti je poredak više dioničara.
Kao što ćemo otkriti, nacionalne države nisu pokretačka snaga trenutnog restrukturiranja globalnog upravljanja. Geopolitički narativi koji su nam davani često su površni.
Oni koji predvode transformaciju nemaju odanost nijednoj nacionalnoj državi, već samo vlastitoj globalističkoj mreži i kolektivnim težnjama. U njihovim rukama međunarodno pravo nije više prepreka njihovim ambicijama nego nejasna odanost “pravilima”.
Nacionalne vlade su partneri unutar ove mreže koju čine državni i nedržavni akteri. Unatoč navodnim neprijateljstvima, surađivali su desetljećima kako bi oblikovali kompleks globalnog upravljanja koji se sada pojavljuje.
Bez obzira za koga se kaže da ga vodi, IRBO će nastaviti u novom obliku. Kako se sustav nakon Drugoga svjetskog rata povlači, okvir koji se nameće da zauzme njegovo mjesto potpuno je stran ljudima koji žive u bivšim zapadnim, liberalnim demokracijama.
Stoga se i mi moramo preobraziti ako želimo prihvatiti preustroj. Uvjetovani smo da vjerujemo u obećanje novog IRBO-a i globalne tehnokracije na kojoj je izgrađen.
Poredak utemeljen na međunarodnim pravilima (IRBO)
Godine 2016., Stewart Patrick iz Vijeća za vanjske odnose (CFR) objavio je Svjetski poredak: Što su, točno, pravila? U njemu je doba nakon Drugog svjetskog rata opisao kao “međunarodni poredak utemeljen na pravilima” (IRBO).
Čvrsto ukorijenjen u američkoj izuzetnosti, Patrick je opisao kako je takozvani IRBO djelovao kao mehanizam za hegemonističku kontrolu globalne politike, svjetskog gospodarstva i međunarodnog monetarnog i financijskog sustava (IMFS):
“Ono što izdvaja zapadni poredak nakon 1945. je to što ga je u velikoj mjeri oblikovala jedna sila, Sjedinjene Države. Djelujući u širem kontekstu strateške bipolarnosti, konstruirao je, upravljao i branio režime kapitalističkog svjetskog gospodarstva […] U sferi trgovine, hegemon pritiska liberalizaciju i održava otvoreno tržište; u monetarnoj sferi, opskrbljuje slobodno konvertibilnu međunarodnu valutu, upravlja tečajevima, osigurava likvidnost i služi kao zajmodavac u krajnjoj instanci; a u financijskoj sferi služi kao izvor međunarodnih ulaganja i razvoja.”
Iako je međunarodno pravo sastavnica IRBO-a, ono samo po sebi nije pravo. Profesor Malcolm Chalmers, koji je pisao za UK Royal United Services Institute (RUSI), opisao je IRBO kao kombinaciju univerzalnih sigurnosnih i ekonomskih sustava u kombinaciji s međunarodnim sporazumima i procesima rješavanja sukoba.
Sadašnji IRBO je navodno zapadni sustav međunarodnih normi i institucija. Temeljeno i na poravnanjima nakon Prvog i Drugog svjetskog rata, ono što se sugerira kao red je tek nešto više od spoznaje “moć je u pravu” na međunarodnoj pozornici.
