Proteklih godinu dana radio sam na dizanju alarma da je američka mesna industrija pod masovnim napadom radikalnih pokreta za zaštitu okoliša i prava životinja koji traže njezino konačno uništenje. Tijekom cijele godine obraćao sam se skupinama stočara kako bih ih educirao o činjenicama koje sam naučio tijekom gotovo trideset godina razotkrivanja ovih skupina i njihovih planova za transformaciju cjelokupne naše kulture i gospodarstva kroz provođenje politike koja se zove “održivi razvoj“.
U ruralnim područjima taktika koju su zeleni odabrali je kontrolirati zemlju, vodu, energiju i stanovništvo zemlje. Postizanje ovih ciljeva zahtijeva, između ostalog, uništavanje prava privatnog vlasništva i uskraćivanje mogućnosti svakoj osobi da odabere osobni način života, uključujući osobnu prehranu. Zato je američka mesna industrija tako neophodna meta.
Prvo su morali stvoriti lažnu krizu kako bi svi osjetili potrebu da poduzmu hitne mjere. Njihova je taktika bila izjaviti da govedina nije održiva – ne kao proizvod za uzgoj – i ne kao zdrava hrana koju ljudi mogu konzumirati. Ovo je stočare stavilo u sredinu poteza kliješta između radikalnog pokreta za zaštitu okoliša koji je tražio kontrolu nad korištenjem zemljišta i pokreta za prava životinja koji je zahtijevao prestanak konzumacije životinja.
Njihova najučinkovitija taktika je neprestana prijetnja globalnim zagrijavanjem. Zeleni kažu da je globalno zagrijavanje potaknuto potrošnjom energije, a krave su proždirači energije. To je zato što su vam potrebni kamioni za isporuku stoke na tržište. U njihovoj ideji idealne održive zajednice, ništa se neće isporučiti za potrošnju. Sve što vam treba moglo bi se proizvesti izravno u gradu. Sovjetski Savez je ta mjesta nazvao gulazima. I gladovali su.
Dakle, ovo su neki od razloga zašto se tvrdi da je govedina neodrživa i da se o njoj treba vladati, regulirati i iskreno, eliminirati. To su optužbe koje su podnijeli vegani protiv govedine koji žele da se zaustavi sva konzumacija govedine. U dogovoru su ekolozi koji nastoje zaustaviti privatno vlasništvo i korištenje zemljišta pod izgovorom zaštite okoliša.
Nevjerojatno, kako bi pomogla da se stočarska industrija uskladi s ovim pogledom na svijet, Nacionalna udruga stočara (NCBA) prihvatila je nametanje Globalnog okruglog stola za održivu govedinu, koji je pod velikim utjecajem, ako ne i pod kontrolom, Svjetskog fonda za divlje životinje (WWF), jedna od tri najmoćnije ekološke organizacije na svijetu i čelnik Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), koji u osnovi postavlja pravila globalne politike zaštite okoliša.
Riječ je o istom Svjetskom fondu za divlje životinje koji je otvoreno izjavio da se protivi proizvodnji govedine. Oni inzistiraju na tome da se “za spašavanje Zemlje zahtijeva da promijenimo navike ljudske ishrane od govedine.” Imajte na umu da WWF marljivo radi s ekološkim skupinama kako bi stekao kontrolu nad Sjevernim Velikim ravnicama koje se protežu na više od 180 milijuna hektara u pet država i Kanadi. Pod lažnom zastavom obnove i očuvanja divljih životinja, prava svrha je uklanjanje domaće stoke s travnjaka.
Kad se pokorite moćnim silama poput Svjetskog fonda za divlje životinje, koji ima određeni politički plan za vašu budućnost, zapravo im dajete ključeve javnog zemljišta i vašeg privatnog vlasništva. Drugim riječima, što ako ste zakonski morali dobiti odobrenje svojih konkurenata da biste započeli novi posao? Takva je stvarnost povezivanja sa WWF-om i njegovim okruglim stolom. Održivost znači “jedna veličina luđačke košulje za sve” (“one size fits all” i.e. fraza – jedna mjera određena za sve i svima neglede na individualne specifičnosti) koja uništava individualnu kreativnost i misao. To je smrt inovacije, napretka i samih korijena slobodnog poduzetništva.
Pa zašto bi NCBA, organizacija kojoj su mnogi od vas vjerovali da zastupa svoje interese, dopustila da bude korištena kao Judina koza da vodi industriju govedine do održivog klanja? Pa, nedavno je NCBA objavio članak u pokušaju da objasni svoje razloge. Rekao je članak pod naslovom Zašto održivost?
“…teško je prihvatiti da autsajderi imaju utjecaj na naše poslovanje. Ipak, sve češće se upravo to događa. U slučaju održivosti, potrošači su odlučili da bi trebali bolje razumjeti, a možda čak i imati riječ u tome kako se njihova hrana proizvodi.”
Kaže li NCBA da je njegova svrha dopustiti ljudima koji nemaju pojma kako uzgajati govedinu da odluče kako će se uzgajati? Izbacujemo li sada stvarnost zbog nečijih pogrešnih osjećaja? Autor članka, potpredsjednik NCBA-e za vladina pitanja Ethan Lane, objašnjava svoj razlog rekavši da je “prirodna evolucija tog interesa bila razgovor o održivosti i da li potrošači smatraju da je proizvod održiv” On dalje kaže da “Skupine poput WWF-a i mnogih drugih imaju ogroman utjecaj na korporacije u Sjedinjenim Državama i stranim zemljama.”
