Zapravo, američki aparat za nacionalnu sigurnost toliko je zabrinut zbog gubitka tehnološke prednosti nad Kinom da je Pentagon nedavno odlučio udružiti snage izravno s američkom obavještajnom zajednicom kako bi “nadmašila kineski napredak u umjetnoj inteligenciji”. Ova unija rezultirala je stvaranjem Zajedničkog centra za umjetnu inteligenciju (JAIC), koji povezuje “napore vojske s naporima obavještajne zajednice, omogućujući im da udruže snage u vratolomnom guranju vladinih inicijativa za AI“. Također koordinira aktivnosti s drugim vladinim agencijama, industrijom, akademicima i saveznicima SAD-a. Robert Work, koji je kasnije postao potpredsjednik NSCAI-a, rekao je u to vrijeme da je stvaranje JAIC-a “dobroodošao prvi korak u odgovoru na kineski, a u manjoj mjeri i ruski, planove da dominiraju ovim tehnologijama.”
Sličnu zabrinutost zbog “gubljenja” tehnološke prednosti u odnosu na Kinu također je izrazio predsjednik NSCAI-a, Eric Schmidt, bivši čelnik tvrtke Alphabet – Googleove matične tvrtke, koji je u veljači u New York Timesu tvrdio da bi Silicijska dolina uskoro mogla izgubiti “tehnološke ratove” s Kinom, ako američka vlada ne poduzme mjere. Dakle, tri glavne skupine predstavljene unutar NSCAI-a – obavještajna zajednica, Pentagon i Silicijska dolina – sve gledaju na napredak Kine u umjetnoj inteligenciji kao na veliku prijetnju nacionalnoj sigurnosti (iu slučaju Silicijske doline, prijetnju njihovim rezultatima i tržišnim udjelima) koja se mora brzo riješiti.
Ciljanje kineske “prednosti implementacije”
U prezentaciji “Pregled kineskog tehnološkog krajolika” iz svibnja 2019.godine, NSCAI raspravlja o tome da, iako SAD i dalje vode u fazi “stvaranja” AI i srodnih tehnologija, zaostaje za Kinom u fazi “implementacije” zbog “strukturnih čimbenika”. U njemu se navodi da su “stvaranje”, nakon čega slijedi” implementacija” i “iteracija” tri faze “životnog ciklusa novih tehnologija” i tvrdi da će neuspjeh u dominaciji faze “implementacije” omogućiti Kini da “preskoči” SAD i dominira AI u doglednoj budućnosti.
Prezentacija također tvrdi da nije potreban “individualna izvrsnost” da bi se “preskočili” konkurenti na tržištima u nastajanju, već specifični “strukturni uvjeti koji postoje na određenim tržištima”. Navodi nekoliko studija slučaja u kojima se smatra da je Kina “ispred” SAD-a zbog ozbiljnih razlika u tim “strukturnim čimbenicima”. Stoga je nagovještaj u radu (iako nije izričito naveden) da SAD moraju promijeniti “strukturne čimbenike” koji su trenutno odgovorni za zaostajanje za Kinom u fazi “usvajanja” tehnologija temeljenih na umjetnoj inteligenciji.
Glavni među problematičnim “strukturnim čimbenicima” istaknutim u ovoj prezentaciji su takozvani “naslijeđeni sustavi” koji su uobičajeni u SAD-u, ali mnogo manje u Kini. Dokument NSCAI navodi da primjeri “naslijeđenih sustava” uključuju financijski sustav koji još uvijek koristi gotovinsko plaćanje i plaćanje karticama, individualno vlasništvo automobila, pa čak i primanje medicinske pomoći od ljudskog liječnika. U njemu se navodi da, iako su ovi “naslijeđeni sustavi” u SAD-u “dovoljno dobri”, previše “dovoljno dobrih” sustava “ometa usvajanje novih stvari”, posebno sustava vođenih umjetnom inteligencijom.
Drugi strukturni čimbenik koji NSCAI smatra preprekom sposobnosti SAD-a da održi tehnološku prednost u odnosu na Kinu je “razmjer potrošačkog tržišta”, tvrdeći da je “ekstremna urbana gustoća = implementacija usluga na zahtjev”. Drugim riječima, ekstremna urbanizacija dovodi do toga da više ljudi koristi online ili mobilne usluge „na zahtjev“, u rasponu od dijeljenja vožnje do internetske kupovine. Također navodi je korištenje masovnog nadzora nad “ogromnom populacijskom bazom Kine” primjer kako kineska prednost na “skali potrošačkog tržišta” omogućava “Kini da iskorači” u područjima srodnih tehnologija, poput prepoznavanja lica. 
Uz navodne nedostatke američkih “naslijeđenih sustava” i nedostatak “ekstremne urbane gustoće”, NSCAI također poziva na “eksplicitniju podršku i sudjelovanje vlade” kao sredstvo za ubrzavanje usvajanja ovih sustava u SAD-u. To uključuje vladino posuđivanje svojih baza podataka o civilima za obuku umjetne inteligencije, posebno ističući baze podataka za prepoznavanje lica, nalažući da se gradovi, između ostalog, “preustroje oko AV [autonomnih vozila]”. Drugi navedeni primjeri uključuju ulaganje velikih količina novca od strane države u AI start-upove i dodavanje tehnoloških divova nacionalnoj, javno-privatnoj radnoj skupini za umjetnu inteligenciju, koja je usredotočena na implementaciju pametnih gradova (između ostalog).
Glede potonjeg, u dokumentu se navodi da “ovu razinu javno-privatne suradnje” u Kini “izvana podržavaju” zainteresirane strane, a to je “u oštroj suprotnosti s kontroverzama oko prodaje Silicijske doline američkoj vladi”. Primjeri takvih kontroverzi, iz perspektive NSCAI-a, vjerojatno uključuju Googleove zaposlenike u podnošenju peticije i traženju okončanja Google-Pentagonovog “Project Mavena”, koji koristi Googleov AI softver za analizu snimaka snimljenih dronovima. Google je naposljetku odlučio ne obnoviti ugovor s Mavenom kao rezultat kontroverze, iako su najviši Googleovi čelnici na projekt gledali kao na “zlatnu priliku” za bližu suradnju s vojskom i obavještajnom zajednicom.
