Godine 1992. 178 zemalja potpisalo je UN Agendu 21, plan za 21. stoljeće koji će se provoditi diljem svijeta. Cilj je bio usredotočiti se na “održivi razvoj”, naizgled dalekovidni plan za bolje upravljanje našom upotrebom zemaljskih resursa i pravednije dijeljenje. Međutim, Rosa Koire je bila šokirana otkrivši tijekom svog rada u upravljanju zemljištem i vrednovanju zemljišta u Kaliforniji da je to daleko od istine.
UN Agenda 21 (Održivi razvoj) je akcijski plan koji se provodi u cijelom svijetu za popis i kontrolu sve zemlje, sve vode, svih minerala, svih biljaka, svih životinja, svih građevina, svih sredstava za proizvodnju, sve hrane, energije, cjelokupnog obrazovanja, svih informacija i svih ljudskih bića na svijetu.
Riječ je o preseljenju stanovništva u koncentrirana gradska središta i uklanjanju ljudi iz ruralnih područja. ~ Rosa Koire
Koire je na ovaj plan (o kojem većina ljudi nije znala) naišla kada je istraživala zašto je imala problema s procjenom zemljišta prije 10-15 godina nakon što je otkrila da je korištenje posjeda od strane vlasnika zemljišta postalo ograničeno. Zabrinuta zbog toga i zbog činjenice da se to događa u cijelom svijetu, dublje je zakopala u implikacije ove UN Agende 21/Plana održivog razvoja, i bila je šokirana onim što je otkrila.
U biti plan UN-ove Agende 21 odnosi se na uspostavu jedne svjetske totalitarne vlade, pa dalje navodi:
“Ono što velike korporacije žele ovim fašističkm razvojuem jest da mogu u potpunosti premiještati radnike bez ograničenja ili granica, da mogu premjestiti svoju robu bez ikakvih ograničenja i smanjiti plaće.”
U sljedećem videu, snimljenom u Danskoj 2013., Rosa Koire opisuje kako će ovaj novi razvoj negativno utjecati na sve nas.
Koire je svoju zabrinutost pretočila u djelo osnivanjem Instituta za post-održivost kako bi educirao ljude o ekonomskim, društvenim, političkim i ekološkim utjecajima onoga što ona naziva “komunitarizmom na svijet”, gdje bi prava pojedinca trebala biti iza prava zajednice. Međutim, ovu zajednicu za koju mislimo da smo dio nje, konstruiraju nevladine organizacije (NVO), korporacije i vlada kako bi „diktirali i regulirali što se događa diljem svijeta. A mi kao pojedinci nemamo doslovno nikakav utjecaj na to – osim ako se s tim ne slažemo.” U takvoj konstrukciji, neistomišljenici u biti postaju izopćenici, rekla je.
