Ali što se krije iza Grefove neprobojne korporativne salate riječi? Kakav “put klijenta” ima na umu za Ruse? Da bismo odgovorili na ova pitanja, potrebno je najprije ukratko osvrnuti se na životnu priču ovog bankara “vizionara”.
Herman Gref (Hermann Gräf na jeziku njegovih predaka) rođen je 8. veljače 1964. od roditelja Nijemaca koji su tijekom Drugog svjetskog rata bili deportirani u Kazahstansku SSR. Počeo je raditi u vladi St. Petersburga nakon što je 1990. završio pravni fakultet, a do kraja desetljeća bio je u upravnim odborima nekoliko istaknutih kompanija, uključujući državnu zrakoplovnu kompaniju Aeroflot i energetski div Gazprom. Gref je zatim slijedio Vladimira Putina u Moskvu, gdje je 2000. imenovan ministrom gospodarskog razvoja i trgovine.
Sedam godina kasnije, preuzeo je upravljanje Sberbankom u većinskom državnom vlasništvu.
Smješten na vrhu najveće i najutjecajnije ruske banke – i kontrolirajući gotovo jednu trećinu cjelokupne imovine u bankarskom sektoru zemlje – Grefov je međunarodni ugled bio veliki. Godine 2009. postao je član Međunarodnog poslovnog vijeća Svjetskog ekonomskog foruma, a dvije godine kasnije izabran je u Upravni odbor WEF-a. (Njegov je profil, za razliku od profila Vladimira Putina, još uvijek vidljiv na web stranici WEF-a.)
Godine 2012. glavni izvršni direktor Sberbanka moderirao je panel raspravu na Međunarodnom ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu pod nazivom „Izlaz iz slijepe ulice upravljanja: Mudrost gomile ili autoritarni genij?“
Panelisti su pokazali određenu gadljivost prema “autoritarnim” menadžerskim praksama, što je Grefa nagnalo da živne razgovor.
“Govorite grozne stvari”, šaljivo ih je prekorio predsjednik Uprave Sberbanka. “Predlažete stvarni prijenos vlasti u ruke stanovništva… Ako svaka osoba može izravno sudjelovati u upravljanju, čime mi onda upravljamo?”
Citirajući Konfucija i misticizam kabale, podsjetio je svoju publiku na tisućljetnu tradiciju skrivanja istine od lako razdražljivih masa.
“Ljudi ne žele biti manipulirani kada imaju znanje. Što znači skinuti veo s očiju milijuna ljudi i učiniti ih samodostatnima? Kako upravljati njima? Svako masovno upravljanje podrazumijeva element manipulacije”, zaključio je Gref.
Ruski tisak je njegove komentare tretirao kao skandalozne, ali je bankar inzistirao na tome da su njegove primjedbe imale za cilj samo potaknuti raspravu, rekavši jednom intervjueru da se “od srca nasmijao” kada je saznao da se toliko ljudi uvrijedilo.
Incident je ubrzo zaboravljen, a godinu dana kasnije, 2013., postao je član međunarodnog odbora JP Morgan Chase, zamijenivši Anatolija Chubaisa – arhitekta postsovjetske privatizacije u Rusiji.
Iste godine, glavni izvršni direktor Sberbanka napisao je izvješće “Prognoza scenarija za Rusku Federaciju“, koje je objavio Svjetski ekonomski forum. Prema riječima Grefa, dokument pokušava “strukturno procijeniti ključne čimbenike nesigurnosti, rizike, izazove i razvojne mogućnosti za Rusku Federaciju u bliskoj budućnosti”. Klaus Schwab, osnivač i predsjednik WEF-a, izrazio je nadu da će izvješće “postaviti temelje za produktivnije razgovore između svih dionika u ruskom gospodarstvu”.
Izvješće je bilo samo jedna od mnogih plodnih suradnji između Schwaba i Grefa. U 2016., glavni izvršni direktor Sberbanka imao je čast biti autor predgovora za izdanje Schwabove Četvrte industrijske revolucije na ruskom jeziku:
“Četvrta industrijska revolucija imat će dramatičan utjecaj na cjelokupnu strukturu svjetske ekonomije, a ako želimo biti među njezinim liderima, moramo razumjeti smjer tehnološkog razvoja u narednim godinama i koje nas probojne inovacije očekuju u budućnosti.
Klaus Švab, autor knjige “Četvrta industrijska revolucija”, Predsjednik je Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu i stoga ima jedinstvenu priliku sažeti iskustva i stavove vodećih svjetskih stručnjaka za ekonomiju i tehnologiju…”
Grefovu se mora priznati, prakticirao je ono što je propovijedao. U članku iz prosinca 2017. kojim je obilježena njegova deseta godina na čelu Sberbank, Vedomosti (ruski ekvivalent Wall Street Journalu) istaknule su Grefovu opsjednutost tehnološkim razvojem – do točke u kojoj se viši menadžment banke borio držati korak s njim.
“Imam tipičan profil perfekcionista. Perfekcionizam je mentalna bolest, a vi cijelo vrijeme pokušavate sve učiniti što je moguće besprijekornije, iako to nije optimalno, a nije ni potrebno – priznao je Gref.
