“Vrli novi svijet” i prediktivno programiranje
Što je prediktivno programiranje?
“[Prediktivno programiranje je] moć sugestije koja koristi sredstva fikcije za stvaranje željenog ishoda.”
“Prediktivno programiranje je suptilni oblik psihološkog treninga koji mediji pružaju kako bi educirali javnost o planiranim društvenim promjenama koje bi trebali provesti naši vođe. Ako i kada se te promjene provedu, javnost će ih već upoznati i prihvatiti ih kao prirodni napredak, čime se smanjuje mogući javni otpor.” – Alan Watt.
Stvari ili ideje koje bi se inače doživjele kao bizarne, vulgarne, nepoželjne ili nemoguće ubacuju se i ugrađuju u filmove u području fantazije, ali i drugih medija. Kada gledatelj gleda ove filmove, njegov/njezin um ostaje otvoren za sugestiju i počinje proces uvjetovanja.
Isti ti filmovi koji su osmišljeni da programiraju prosječnu osobu, pronicljivom gledatelju mogu dati bolje razumijevanje budućih trendova.
Postoji razlog zašto se filmovi i televizija koriste kao zajednički instrument. Kada nešto gleda, osoba to obično doživljava kao zabavu i njezin će teoretski oprez biti spušten, a subliminalne poruke izravno će ići u podsvijest. Također se koristi kao neka vrsta samoispunjavajućeg proročanstva jer kada se jednom stvori očekivanje, onda kada se ti događaji počnu događati, vjerojatnije je da će stanovništvo prihvatiti sudbinu. Postoji i kontrola mašte jer je najčešće korišteni alat u prediktivnom programiranju znanstvena fantastika, stvaranjem ovih priča autor može širiti granice mašte i polako pokazati što se može dogoditi.
Ludovico tehnika
Preuzeto iz A Clockwork Orange, bio je to naziv moralno upitne “averzijske terapije” kojoj je glavni protagonist – negativac podvrgnut toj terapiji kako bi “izliječili” njegov sadizam. Postupak je uključivao drogiranje, vezivanje za stolicu otvorenih očiju i prisiljavanje na sate gledanja nasilnih scena (u jednom trenutku, dok je u pozadini svirala njegova omiljena glazba, Deveta simfonija Ludviga van Beethovena). Iako je u originalnom romanu i filmu krajnji rezultat bio da se Aleks osjećao jako mučno kad god je razmišljao o počinjenju nasilnih djela (ili kad god je čuo Beethovenovu devetu), scena je bila podvrgnuta velikoj osmozi pop kulture, često ironično kao oblik silovanja uma koji promiče psihopatsko ponašanje subjekta, umjesto da ga potiskuje. Nažalost, budući da je to uglavnom klasično uvjetovanje (ili Operantno uvjetovanje), na televiziji je to vrlo slično istini.
Dnevni red/dnevna agenda (i.e. odlučivanje vlasnika ili uredništva medija koji sadržaj će biti u fokusu, kada, na koji način, koliko) je omogućiti građanima da djeluju prema željama Vlade kroz znanstveni program pod nazivom Ludovico tehnologija.
Aldous Huxley je otkrio svoje razumijevanje različitih alata koji se mogu koristiti za programiranje ljudi u društvu, a to je shvaćanje vidljivo u njegovom romanu “Vrli novi svijet” (1932.).
Filmovi su dobar način za odgoj ljudi koji imaju određenu viziju budućnosti, posebno mladih. Ovaj proces psihološkog inženjeringa budućih ljudi kroz filmove i druge metode zabave naziva se prediktivno programiranje.
Na primjer, glavna ideja prediktivnog programiranja je da pokazivanje stvari ljudima u fikciji onemogućuje im da na njih reagiraju u stvarnom životu, a ton prezentacije nije važan. Važan dio teorije prediktivnog programiranja je da ako netko vidi nešto što je prikazano u romanu, njihova reakcija je ponizna ravnodušnost i moguće stidljiv protest, kada to vide oko sebe.
Obrazloženje iza prediktivnog programiranja možda i nije potpuno praktično. Neki su sugerirali da se, poput stereotipnog negativca koji otkriva svoj glavni plan glavnom junaku, socijalni inženjeri osjećaju primoranima otkriti svoje namjere stanovništvu prije nego što djeluju.
Na kom principu radi
- Smanjenje otpora i skepticizma upoznavanjem
- Samoispunjavajuce prorocanstvo
- Kontrola mašte
- Obveza otkrivanja
- Priprema publike za značajne događaje i “katastrofe”
- Uvođenje kontroverzne tehnologije
Netflix – “Smart mark”
