Na stranicama The BMJ-a (The British Jurnal of Medicine) prije desetak godina, usred druge pandemije, izašlo je na vidjelo da su vlade diljem svijeta potrošile milijarde na gomilanje antivirusnih lijekova za gripu za koje se nije pokazalo da smanjuju rizik od komplikacija, prijema u bolnicu ili smrt. Većinu ispitivanja koja su poduprla regulatorno odobrenje i vladine zalihe oseltamivira (Tamiflu) sponzorirao je proizvođač (Gilead: Donald Rumsfeld, bivši vlasnik prava na Tamiflu i kasnije jedan od većih dioničara); većina je bila neobjavljena, oni koji su bili objavljeni bili su stihijski napisani od strane pisaca koje plaća proizvođač, ljudi navedeni kao glavni autori nisu imali pristup sirovim podacima, a akademici koji su zatražili pristup podacima za neovisnu analizu bili su odbijeni.(1, 2, 3, 4).
Saga o Tamifluu najavila je desetljeće neviđene pažnje o važnosti dijeljenja podataka o kliničkim ispitivanjima (5, 6). Javne bitke za podatke farmaceutskih kompanija,(7, 8), kampanje transparentnosti s tisućama potpisa, (9, 10) ojačani zahtjevi za dijeljenje podataka u časopisima,(11, 12) eksplicitne obveze tvrtki da dijele podatke, (13) novih portala za pristup podacima, (8) i značajne politike transparentnosti regulatornih tijela za lijekove (14, 15) obećavaju novu eru u transparentnosti podataka.
Napredak je postignut, ali očito nedovoljan. Ponavljaju se pogreške posljednje pandemije. Sjećanja su kratka. Danas, unatoč globalnom uvođenju cjepiva i tretmana protiv c’vida-19, anonimni podaci na razini sudionika koji su temelj ispitivanja ovih novih proizvoda ostaju nedostupni liječnicima, istraživačima i javnosti — i vjerojatno će tako ostati i godinama koje dolaze. (16) To je moralno neobranjivo za sva ispitivanja, a posebno za ona koja uključuju velike javnozdravstvene intervencije.
Neprihvatljivo ougovlačenje
Pfizerovo ključno ispitivanje cjepiva protiv covida financirala je sama tvrtka, a osmislili, vodili, analizirali i autori su uposlenici Pfizera. Tvrtka i ugovorne istraživačke organizacije koje su provele ispitivanje drže sve podatke. (17) A Pfizer je naznačio da neće početi primati zahtjeve za podatke o ispitivanju do svibnja 2025., 24 mjeseca nakon datuma završetka primarne studije, koji je naveden na ClinicalTrials.gov od 15. svibnja 2023. (NCT04368728).
Nedostatak pristupa podacima konzistentan je među proizvođačima cjepiva.(16) Moderna kaže da bi podaci „mogli biti dostupni… uz objavu konačnih rezultata studije 2022.“ (18) Skupovi podataka bit će dostupni „na zahtjev i podložni pregledu nakon završetka ispitivanja,” čiji je procijenjeni primarni datum završetka 27. listopada 2022. (NCT04470427).
Od 31. prosinca 2021. AstraZeneca bi mogla biti spremna prihvatiti zahtjeve za podacima iz nekoliko svojih velikih ispitivanja faze III. (19) Ali stvarno bi dobivanje podataka moglo biti sporo. Kao što je objašnjeno na web stranici, “rokovi se razlikuju po zahtjevu i mogu potrajati do godinu dana nakon potpunog podnošenja zahtjeva.” (20)
Slično je teško pronaći temeljne podatke za terapiju Covid-19. Objavljena izvješća Regeneronove faze III ispitivanja njegove terapije monoklonskim antitijelima REGEN-COV jasno navode da podaci na razini sudionika neće biti dostupni drugima. (21) Ako lijek bude odobren (a ne samo u hitnim slučajevima), dijeljenje će se “razmotriti”. Za remdesivir, američki nacionalni instituti za zdravlje, koji su financirali ispitivanje, stvorili su novi portal za razmjenu podataka (https://accessclinicaldata.niaid.nih.gov/), ali je ponuđeni skup podataka ograničen. Popratni dokument objašnjava: “Longitudinalni skup podataka sadrži samo mali podskup ciljeva protokola i plana statističke analize.”
Ostale su nam publikacije, ali nemamo pristup izvornim podacima na razuman zahtjev. To je zabrinjavajuće za sudionike ispitivanja, istraživače, kliničare, urednike časopisa, kreatore politike i javnost. Časopisi koji su objavili ove primarne studije mogli bi tvrditi da su se suočili s neugodnom dilemom, uhvaćenom između brzog objavljivanja sažetih nalaza i podržavanja najboljih etičkih vrijednosti koje podržavaju pravovremeni pristup temeljnim podacima. Po našem mišljenju, dileme nema; anonimni podaci pojedinačnih sudionika iz kliničkih ispitivanja moraju biti dostupni za neovisnu provjeru.
Urednici časopisa, sustavni recenzenti i pisci smjernica za kliničku praksu općenito ne dobivaju ništa osim publikacije u časopisu, ali regulatorne agencije primaju daleko detaljnije podatke kao dio regulatornog procesa revizije. Prema riječima bivšeg izvršnog direktora i višeg medicinskog službenika Europske medicinske agencije, “oslanjanje isključivo na objave kliničkih ispitivanja u znanstvenim časopisima kao temelj odluka u zdravstvu nije dobra ideja… Regulatori za lijekove bili su svjesni ovog ograničenja dugo vremena i rutinski pribavljati i procjenjivati potpunu dokumentaciju (a ne samo publikacije).“ (22)
Među regulatorima, vjeruje se da Američka uprava za hranu i lijekove prima najviše sirovih podataka, ali ih ne objavljuje proaktivno. Nakon zahtjeva za slobodu informacija agenciji za podatke o Pfizerovim cjepivima, FDA je ponudila objavljivanje 500 stranica mjesečno, proces koji bi trajao desetljećima, tvrdeći na sudu da je javno objavljivanje podataka sporo zbog potrebe da se prvo rediguju osjetljive informacije. (23) Međutim, ovaj mjesec sudac je odbio prijedlog FDA i naredio da se podaci objavljuju po stopi od 55 000 stranica mjesečno. Podaci moraju biti dostupni na web stranici organizacije koja je podnijela zahtjev (https://phmpt.org/).
