Od slobode govora do “sfera utjecaja” i naše strasti prema beskonačnom ratu, postali smo dvomislitelji, baš kao što je predvidjela 1984.
Ovog vikenda ponovno sam pročitao 1984., knjigu za kojom obično posegnem kad Defcon-1 postane depresivan zbog stanja u svijetu. Već u romanu, Winston razmišlja o zamršenostima dvostrukog razmišljanja:
“Znati i ne znati, biti svjestan potpune istinitosti govoreći pažljivo konstruirane laži, zagovarati istovremeno dva mišljenja koja se isključuju, znajući da su kontradiktorna, a vjerujući u oba… Zaboraviti što god je trebalo zaboraviti, i ponovno ga privući u sjećanje u trenutku kada je potrebno, a zatim ga odmah ponovno zaboraviti… to je bila krajnja suptilnost.”
Posljednjih tjedana Rusija je ionako zahtjevno govorno okruženje dovela do novih ekstrema. Usvojen je zakon koji bi izricao zatvorske kazne za svakoga tko širi “lažne vijesti” o invaziji na Ukrajinu; ograničen je pristup Facebooku i Twitteru; postaje kao što su Echo Moskvi i TV Rain, kao i BBC Russia, Radio Liberty, New Times, Deutsche Welle, Doxa i latvijska Meduza su efektivno zatvorene; Wikipediji je prijetila blokada na stranici za invaziju; a čini se da su se nacionalne vlasti uključile kako bi spriječile izvještavanje o vojnicima poginulim u ratu, zahtijevajući od lokalnih medija da umjesto toga koriste izraze poput “specijalne operacije”. Potonji razvoj događaja povezan je s državnim regulatorom za medije, Roskomnadzorom, koji je izdao iznenađujuće očajnički proglas koji zahtijeva da novinske kuće “koriste informacije i podatke koje dobivaju samo iz službenih ruskih izvora”.
Rusija se također pojavljuje usred općeg obračuna s lokalnim medijima, ne toliko zato što se ti mediji ne slažu, već zato što je vjerojatnije da će pružiti neizravne dokaze o ratnim neuspjesima ili učinku sankcija. Očaj za kontroliranjem vijesti narastao je do točke u kojoj ruski diplomati u stranim zemljama vrše pritisak na državne medije u zemljama poput Irana da prestanu koristiti izraz “rat” kako bi opisali ono što se događa u Ukrajini.
S druge strane, poduzet je niz akcija za suzbijanje “lažnih vijesti” i “dezinformacija” na Zapadu. Velika je bila ona Europske Unije da zabrani RT i Sputnjik:
Due to the ongoing war in Ukraine, we’re blocking YouTube channels connected to RT and Sputnik across Europe, effective immediately. It’ll take time for our systems to fully ramp up. Our teams continue to monitor the situation around the clock to take swift action.
— Google Europe (@googleeurope) March 1, 2022
Facebook, Twitter, TikTok i YouTube također su onemogućili pristup svim ruskim državnim medijima jer su sankcije EU također zahtijevale da internetske platforme uklone bilo kakav sadržaj RT-a ili Sputnika, čak i od pojedinaca. Statut glasi: “Što se tiče objava pojedinaca koji reproduciraju sadržaj RT-a i Sputnika, te objave neće biti objavljene, a ako budu objavljene, bit će obrisane.”
Druge vlade diljem Zapada, od Australije do Kanade, poduzele su slične akcije. U SAD-u, Google i YouTube zabranili su oglase u ruskim državnim medijima (na zahtjev senatora Marka Warnera) i demonetizirali “brojne ruske kanale”, uključujući RT, ali i mnoge ne-ruske pojedince, prije nego što su nastavili s demonetizacijom svih pojedinačnih ruskih kreatora sadržaja, čak i pojedinaca koji se protive invaziji. Čak je i DuckDuckGo – vokalno slobodnija, za zaštitu privatnosti – alternativa Googleu, objavila da poništava rangiranje “web-lokacija povezanih s ruskim dezinformacijama”. Sve veći popis zapadnjaka je ostao zamrznutih računa zbog navodnog ponavljanja ruskih teza ili “uvredljivih” komentara.
YouTube je dokumentarac Olivera Stonea “Ukrajina u plamenu” označio*, dok Netflix ide toliko daleko da odlaže produkciju Ane Karenjine. U onome što bi mogao biti najluđi potez od svih, (Facebook) Meta je, kako se izvješćuje, nakon odluke o poništenju zabrane objava neonacističkog bataljuna Azov donijela zapanjujuću odluku da promijeni svoju politiku govora mržnje kako bi se „dopustilo korisnicima Facebooka i Instagrama u nekim zemljama da pozivaju na nasilje protiv Rusa i ruskih vojnika u kontekstu invazije na Ukrajinu”, navodi se u internim e-mailovima koje je vidio Reuters.
Nadao bi se da će ostati barem nekoliko Amerikanaca koji će čuvši za Rusiju koja zabranjuje BBC i “Glas Amerike”, i barem priznati sličnost problema koji se odnosi na zabranu RT-a i Sputnika. Ili, vidjevši kako je patetično i manipulativno od strane Rusa da spriječe izvještavanje o ratnim žrtvama, prisjetiti se gluposti zabrane koju smo imali gotovo dvadeset godina na fotografije ratnih lijesova ili kontinuiranog pritiska na objavljivanje slika američkih smrti iz vlastitih ratnih zona. Trebali bismo moći razumijeti da akcija Twittera i Facebooka da razbijaju “lažne račune” koji šire “dezinformacije” da “Ukrajini ne ide dobro” i primijetiti da su mjere Rusije protiv “lažnih vijesti” i “dezinformacija” o neuspjesima vlastite vojske – iako su daleko drakonskiji i nose mnogo strože kazne – ukorijenjeni su u istom konceptu.
