Velika je vjerojatnost da nikada niste čuli za Smith-Mundtov zakon iz 1948. (SMA). Što bi odgovaralo nepoznavanju (ili brizi) o Smith-Mundtovom zakonu o modernizaciji iz 2012. (SMMA). Oba su zakona od kritične važnosti i izravno utječu na živote Amerikanaca, ali bi bilo dobro da ga i drugi upoznaju.
Smith-Mundtov zakon o modernizaciji (SMMA) zakopan je u Zakon o odobrenju nacionalne obrane (NDAA) iz 2012. s dobrim razlogom – jer je ukinuo Smith-Mundtov zakon iz 1948. godine. Smith-Mundtov zakon poznat je i kao američki zakon o informiranju i obrazovanju, koji je ovlastio State Department da se uključi u propagandu stranih zemalja kao oblik javne diplomacije.
SMA je utvrdio da su putem Vijeća guvernera za radiodifuziju (BBG), Glasa Amerike (VOA) i Radija Slobodna Europa (RFE), američki State Department i Ured za javne poslove ovlašteni širiti propagandu stranoj javnosti, ali je strogo bilo zabranjeno puštanje te iste propagande u Americi.
Jednostavnije rečeno, vladi SAD-a je bilo dopušteno lagati ljudima u drugim zemljama, ali ne i Amerikancima.
Ta zabrana je ukinuta 2012., kada je predsjednik Obama potpisao SMMA zakon kojim se dopušta da se ista propaganda koju je vlada SAD-a širila stranoj javnosti sada prvi put objavljuje u SAD-u.
I da, vladi SAD-a je također dopušteno stvoriti propagandu posebno usmjerenu na diseminaciju u SAD-u, koristeći bilo koji medij po vlastitom nahođenju, a pritom ostaje anonimna kao izvor materijala o kojem izvještava.
Ova tajna aktivnost State Departmenta (javna diplomacija) i odjela za odnose s javnošću može se dogoditi samo uz puno saučesništvo korporativnih medija, za što su dobro nagrađeni zahvaljujući dolarima poreznih obveznika koje prisvaja SMMA. To znači da kada se propaganda vlade SAD-a američkom narodu predstavlja kao vijest, ne shvaća se da je to skriptirano, organizirano i u potpunosti podržano nevidljivim pečatom odobrenja od strane USBS (United States BullS—) pečatom odobravanja.
SMMA osiguravaju dovoljno sredstava za propagandne programe u SAD-u, potičući korporativni medijski kartel da se udruži s BBG-om gubitka relevantnosti i sve većeg gubitka povjerenja javnosti u istinitost medijskih izvještaja, bez obzira na političku pripadnost.
SMMA promoviraju nečasne saveze između američkog State Departmenta i američkih korporativnih medija koji oslobađaju novinare i novinske odjele od dužnosti provjere informacija.
Tradicionalne “vijesti”, temeljene na pouzdanim, provjerljivim dokazima utemeljenim na činjenicama, polako ustupaju mjesto “newz” – ersatz obliku širenja informacija putem emitiranja i/ili objavljivanja koji uživa specijalizirani imunitet za klevetu, dezinformacije ili lažne informacije, lažno predstavljanje, i sve ostalo što je ranije bilo zabranjeno od strane SMA. Ako služi ciljevima nacionalne sigurnosti, medijski kartel ima dozvolu za laganje koju je odobrila vlada.
To zasigurno objašnjava mnoge novosti koje se maskiraju kao legitimne vijesti. Ukidanje ograničenja koja su jednom bila nametnuta prema Smith-Mundtu otvorila su vrata aktivnom, bivšem i umirovljenom osoblju vlade SAD-a u obrambenim, vojnim i obavještajnim agencijama, zapošljavajući ih kao stručnjake putem televizijskih i kabelskih informativnih mreža, u pokušaju davanja težine onome što predstavlja ništa više do kontinuirani tok kontroliranih nagađanja.
Kongres je (u početku) izražavao zabrinutost zbog korumpiranih informacija od strane medija dok je razmatrao SMMA, ali umjesto umetanja zaštite, ostavio je zakone širom otvorenim za tumačenje, što od 2012., objašnjava pojavu sve većeg broja potpuno neutemeljenih i / ili otvoreno pristranih izvještaja, neviđenu upotrebu anonimnih izvora ili izvora temeljenih na glasinama ili izrazito neodgovorno nepostojanje referenci na izvore? Prije samo dva desetljeća takav bi neprofesionalizam u novinarstvu uništio karijeru i doveo u pitanje umiješanost novinskih organizacija.
