“Ne smatram da su vladini argumenti uvjerljivi zašto smatraju da je to posebno eklatantan zločin protiv dječje pornografije, što znači da sam se trudila pronaći dobar razlog za oštriju kaznu u ovom slučaju”, tvrdila je.
Jackson se osvrnula na “olakšavajuće okolnosti”, uključujući pisma koja su joj poslali članovi obitelji, opisujući Coopera kao “ljubaznog, marljivog, pouzdanog, voljenog”. Nemam razloga sumnjati u te izjave.” Koristeći simpatičan ton, savjetovala je optuženog: “zakon vam nameće mnoga ograničenja jer ste osuđeni seksualni prijestupnik i trebat će vam podrška tih ljudi u sljedećoj fazi vašeg života.”
U svojim i drugim slučajevima, Jackson se osvrnula na kritike saveznih propisa o izricanju kazne za dječju pornografiju kao “zastarjele” i “prestroge” da bi opravdalla njezino smanjenje zatvorski kazni, tvrdeći da ju je takvo “političko neslaganje sa smjernicama” navelo da razvije “vlastitu analizu kaznenih djela dječje pornografije”. Međutim, stručnjaci ističu da su njezini prigovori kružni argument, jer su kritike koje je iznijela u prilog svojim odlukama iste kritike koje je i sama napisala godinama ranije kao potpredsjednica povjerenstva za izricanje kazne pod predsjednikom Obamom.
“Poslužila je kao vrh koplja u slabljenju savezne politike kažnjavanja dječjih pornografa kao potpredsjednica Komisije za izricanje kazni SAD-a, gdje je ignorirala savjete stručnjaka koji su osporili njezinu teoriju da dječji pornografi na neki način nisu pedofili”, rekao je Mike Davis, predsjednik projekta Članak III, Washingtonske skupine za zagovaranje ustavnih sudaca i vladavine prava.
Jackson se požalila da trenutačne sheme izricanja kazni ne mjere točno težinu kaznenih djela dječje pornografije, jer računala, internet i digitalne kamere čine “tako lakim” prikupljanje, pohranu i distribuciju ilegalne pornografije danas.
Ali tužitelji to ne prihvaćaju. Kažu da je količina računalnih datoteka pohranjenih i/ili kojima se trguje još uvijek otegotni faktor koji treba uzeti u obzir pri izricanju kazne. Kažu da počinitelji nisu pasivni akteri, već samo nasumično primaju datoteke, usprkos lakšim načinima digitalnog prikupljanja takve prljavštine. U slučajevima koje je Jackson čula, tužitelji su rekli da su optuženici uhvaćeni kako aktivno traže dječju pornografiju, pohranjuju je i dijele je, obično u chat sobama koje posjećuju pedofili, ili je postavljaju na Tumblr i YouTube.
Tužitelji kao i neki odvjetnici također tvrde da neproizvodnja dječje pornografije teško da je zločin bez žrtava. Prikupljanjem i distribucijom takve pornografije na Internetu, kažu, optuženi ponovno viktimiziraju djecu koja su bila prisiljena počiniti neopisiva djela seksualnog nasilja radi užitka gledanja, stvarajući pritom potražnju za budućom seksualnom eksploatacijom djece.
U svojoj presudi 2013. Wesleyju Keithu Hawkinsu, koji je bio uhapšen objavljivanjem videa dječaka od 11 godina koje su silovali muškarci na YouTubeu, Jackson je mladog homoseksualnog crnca u suštini udarila po zapešću – a zatim mu se ispričala zbog toga. Umjesto dvije godine zatvorske kazne koje su tužitelji tražili, dala mu je samo tri mjeseca i poslala ga u ustanovu slabije sigurnosti, a čak je organizirala i posebnu zaštitu za njegovu sigurnost koju inače policajci šalju u zatvor.
“Nisam uvjerena da su dvije godine zatvora potrebne”, presudila je, tvrdeći da takva kazna ne uračunava olakotne čimbenike, uključujući “g. Hawkinov… budući potencijal.” (Daljnje obrazlažući svoju odluku, osporila je ozbiljnost dokaza koje su iznijeli istražitelji i predložila da više od 600 slika na kojima su ga uhvatili “ne signaliziraju posebno gnusno ili eklatantno kazneno djelo dječje pornografije.”)
“Ovo je uistinu teška situacija”, rekla je Hawkinsu, prema stranici 46 transkripta. “Cijenim što je vaša obitelj u publici. Jako mi je žao njih i tebe i tjeskobe koju je ovo svima vama izazvalo.”
Jackson je tada izrazila tugu čak i zbog lagane kazne koju je izrekla. “Također se osjećam užasno zbog kolateralnih posljedica ove osude”, rekla je, objašnjavajući da se “u našem društvu doista izbjegavaju seksualni prijestupnici, ali ja nemam kontrolu nad kolateralnim posljedicama.”
