Piše: Matthew Ehret
Ogromne radikalne promjene u smjeru “zelene ekonomije” sada guraju sile koje bi obrazovanog građanina mogle dovesti u prilično neugodan položaj.
Naravno, svakodnevno bljeskaju vijesti koje prikazuju hrabri mladi pokret “eko-ratnika” na čelu sa švedskom “zauvijek 15-godišnjakinjom” Gretom Thunberg ili američkim 17-godišnjim Jamiejem Margolinom koji su postali snaga diljem Europe i Amerike koja predvodi pokrete kao što su Extinction Rebellion, Ovo je Zero Hour, Pokret Sunrise i Dječji eko-križarski rat.
Ogromne radikalne promjene u smjeru “zelene ekonomije” sada guraju sile koje bi obrazovanog građanina mogle dovesti u prilično neugodan položaj.
Naravno, svakodnevno bljeskaju vijesti koje prikazuju hrabri mladi pokret “eko-ratnika” na čelu sa švedskom “zauvijek 15-godišnjakinjom” Gretom Thunberg ili američkim 17-godišnjim Jamiejem Margolinom koji su postali snaga diljem Europe i Amerike koja predvodi pokrete kao što su Extinction Rebellion, Ovo je Zero Hour, Pokret Sunrise i Dječji eko-križarski rat.
Kad je predsjednica EU-a Ursula von der Leyen ušla u njezin ured, bez gubljenja vremena napala je kinesku inicijativu “Jedan pojas i jedan put” (koja ironično predstavlja pravi New Deal 21. stoljeća) rekavši:
… neki kupuju svoj utjecaj ulaganjem u ovisnost o lukama i cestama [ali] idemo europskim putem.”
Što je “europski put”? Ne razvojni planovi Charlesa De Gaullea ili Konrada Adenauera koji su zamišljali industrijski rast i povećanje broja stanovnika kao pozitivne, nego Green New Deal. Von der Leyen je tada objavila da:
Želim da Europa do 2050. postane prvi CO2 neutralni kontinent na svijetu! Iznijet ću Green New Deal za Europu u prvih 100 dana svog mandata…”
Napad na “bezumne sile tržišta” i kapitalističke strukture moći, nisu loše stvari… ali zbog čega se moramo dekarbonizirati? Ponovno reguliranje banaka koje su prevelike da bi propale („too big to fail“) odavno je zakašnjelo, ali zašto mnogi pretpostavljaju da “Green New Deal” neće samo osnažiti one iste sile koje su pustošile svijet u posljednjih pola stoljeća i samo uzrokovati više smrti i gladi nego što je već pretrpljeno pod globalizacijom?
Moglo bi se pomisliti čak i postaviti takva pitanja, osim ako se prvo ne suočimo s neugodnom činjenicom da se iza kartonskih figura poput Thunberg, Margolina, Cortes ili “Green New Deal-a” stoje figure koje ni na koji način nisu povezane s humanizmom.
Zelene obveznice i oligarsi
Kada počnemo povlačiti zavjesu, brzo nailazimo na osobe poput princa Charlesa, koji se nedavno sastao s čelnicima 18 zemalja Commonwealtha kako bi konsolidirali zakone o klimatskim hitnim slučajevima, koji su odmah usvojeni u parlamentima Ujedinjenog Kraljevstva i Kanade.
Na kraju sastanka Charles je rekao da “imamo 18 mjeseci da spasimo svijet od klimatskih promjena” i pozvao na “povećanje iznosa financiranja privatnog sektora koji teče prema podršci održivom razvoju u cijelom Commonwealthu”.
Slijedeći kraljevsku uredbu, Bank of England i neke od najprljavijih banaka u financijskoj mreži Rothschild-London promovirali su” zelene financijske instrumente ” na čelu sa Zelenim obveznicama kako bi preusmjerili mirovinske planove i uzajamne fondove na zelene projekte u koje nitko pri zdravoj pameti nikada ne bi namjerno uložio.
Indeks ekološkog, socijalnog i menadžerskog upravljanja (ESGI) trenutno je uspostavljen u 51% njemačkih banaka, uključujući derivativnu bombu koja čeka da eksplodira pod nazivom Deutschebank. Vodeći bankari koji podržavaju ESGI, poput Marka Carneyja iz Bank of England, rekli su da bi se više od 6,5 bilijuna eura (što trenutno iznosi oko 160 milijardi dolara) moglo mobilizirati kao dio ovog novog indeksa.
Stvaranje ovih “zelenih obveznica” ide ruku pod ruku s mehanizmima za spašavanje koji su sada implementirani u transatlantskim zemljama kako bi se sljedeći put ukrale milijarde dolara iz mirovinskih fondova, RRSP-ova i uzajamnih fondova, sljedeći put kada bude potrebna pomoć za potporu “prevelikim da bi propali”, a koji trenutno stoji na vrhu derivata od mjehurića u vrijednost 1,2 milijardi dolara i čeka da eksplodira.
Osim što je vodio Bank of England, bivši uposlenik Goldman Sachs, Carney, također je podržao Radnu skupinu Odbora za financijsku stabilnost za financijske objave povezane s klimom koja je stvorena 2015. i korištena kao smjernica za Bijelu knjigu britanske vlade iz srpnja 2019. „Zelena Financijska
Bijela knjiga sugerira:
… učvrstiti položaj Velike Britanije kao globalnog središta zelenih financija i pozicionirati Veliku Britaniju na čelu zelenih financijskih inovacija, podataka i analitike … podržano od strane institucija koje predstavljaju imovinu vrijednu 118 bilijuna dolara širom svijeta.”
Radna skupina pod vodstvom Carneyja također je pokrenula „Inicijativu za zeleno financiranje“ 2016. koja je sada primarno sredstvo dizajnirano da preusmjeri međunarodne tokove kapitala u zelenu tehnologiju.
Carneyjev bivši poslodavac u Goldman Sachsu također je stvorio “Zeleni indeks za virtuozno ulaganje” uključujući dva nova indeksa održivosti za promicanje velikih ulaganja u zelenu infrastrukturu pod nazivom CDP Environment EW i CDP Eurozone EW.
Akronim CDP potječe iz Climate Disclosure Project – londonskog think tanka koji je generirao Goldman Sachsov program. Goldman Sachsov Marine Abiad, promovirao je indeks CDP rekavši 10. srpnja “uvjereni smo da održivo financiranje omogućuje financijskim tržištima da igraju dobru ulogu u gospodarstvu.”
