ISTINA O PLANOVIMA SJEDINJENIH DRŽAVA O “KONTINUITETU VLADE” I SAVRŠENOJ OLUJI KORONAVIRUSA
Whitney Webb
23. OŽUJKA 2020
WASHINGTON DC ( The Last American Vagabond ) — Prošli tjedan (2020) Newsweek je objavio izvješće pod naslovom “Unutar strogo tajnih vojnih planova ako koronavirus osakati vladu”, koje nudi nejasne opise različitih vojnih planova koji bi mogli biti stupili na snagu ako bi civilna vlada bila u velikoj mjeri onesposobljena, s naglaskom na potencijal trenutne pandemije novog koronavirusa (COVID-19) da rezultira takvim scenarijem.
Autor članka, William Arkin, u velikoj mjeri uokviruje ove planove kao nove, iako – zakopane duboko u članku – na kraju spominje da se takvi planovi za nepredviđene situacije mogu pratiti do Eisenhowerove administracije (iako su bili na snazi prije) i od tada ih je razvila i ažurirala većina naknadnih uprava, uglavnom izdavanjem izvršnih naloga. Arkin također ističe da neki od tih planova “Kontinuiteta vlasti”, odnosno HGK, uključuju “razdruživanje” vodstva i ustavne vlasti, za koje napominje da bi “mogli zaobići normalne Ustavne odredbe za sukcesiju vlade, a vojni zapovjednici mogli bi biti stavljeni pod kontrolu diljem Amerike”.
Ipak, postoje ključni aspekti COG-a i njegovog razvoja koje Arkin izostavlja. Na primjer, u svom vremenskom slijedu o tome kako su se takvi planovi razvijali u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, prikladno ne spominje nijednu od glavnih promjena Reaganove administracije u COG-u, uključujući Izvršnu uredbu iz doba Reagana na kojoj se temelje svi trenutni programi COG-a. Doista, mnogi “izvanustavavni” aspekti COG-a koje Arkin spominje započeli su tijekom Reaganove administracije, kada su ti planovi preuređeni kako bi se članovi Kongresa, uključujući predsjednika Doma, u velikoj mjeri isključili iz planova sukcesije, pa čak i preselili u suštinsko ukidanje Kongresa u slučaju provedbe COG-a, s tim da se umjesto toga izvršnoj vlasti i vojsci daje gotovo ukupna moć. Također je za to vrijeme dogovoren aspekt “razdruživanja” COG-a, jer je stvorio tri “tima” predsjednika i vlade koji će biti stacionirani u različitim dijelovima zemlje izvan glavnog grada zemlje. Arkinova odluka da ne spominje kako je COG bio glavni fokus Reaganove administracije je zapanjujuća s obzirom na to da je ta administracija godišnje ulijevala stotine milijuna dolara u planiranje i razvoj COG-a, a redovito je provodila i vježbe COG-a.
Nadalje, Miami Herald je1987. otkrio da su programi COG-a tog doba duboko povezani s onim što je Herald nazvao “virtualnom paralelnom vladom izvan tradicionalnih vladinih odjela i agencija” koja je počela djelovati “gotovo od dana kada je Reagan preuzeo dužnost” i uključivala vojne i obavještajne operativce, kao i mnoge Reaganove najbliže savjetnike, uključujući tadašnjeg direktora CIA-e Williama Caseya. Vjesnik je nadalje tvrdio da je ta “paralelna vlada” odgovorna za skandal Iran-Contra (tj. “uključena u naoružavanje nikaragvanskih pobunjenika”) kao i za “izradu planova za izvanredna stanja u državi”, tj. Ova “paralelna vlada” planirala je iskoristiti COG kako bi se postavila kao vladajuća sila zemlje i zadržala potencijalne protivnike američkog rata s Nikaragvom u slučaju da Reaganova administracija krene u invaziju na zemlju.
Ostali ključni igrači u tim razvojima COG-a iz doba Reagana, poput bivšeg potpredsjednika Dicka Cheneyja, bivšeg direktora CIA-e Jamesa Woosleyja i bivšeg ministra obrane Donalda Rumsfelda, također ostaju nespomenuti u Arkinovom članku. Ne spominjući Cheneyja i Rumsfelda posebno su očiti propusti s obzirom na to da su bili uključeni u provedbu aspekata onih planova COG-a koji su započeli nakon napada 11. rujna, kada su obojica bili na ključnim dužnostima u administraciji Georgea W. Busha.
Iako je Arkinovo izostavljanje uloge Reaganove administracije i vodećih neokonzervativaca u razvoju i korištenju COG-a značajno, nedvojbeno je značajniji njegov neuspjeh da spomene jednu od glavnih komponenti COG-a, onu koja je već više od desetljeća u biti nespomenuta od strane poznatih medija – Main Core.
VLADINA BAZA PODATAKA O “POTENCIJALNIM PROBLEMATIČNIMA”
Kada je Reagan izdao Izvršnu naredbu 12656, stvorio je planove COG-a koji bi se mogli provesti tijekom “bilo koje izvanredne situacije nacionalne sigurnosti“, koju E.O. labavo definira kao “svaku pojavu, uključujući prirodnu katastrofu, vojni napad, tehnološko izvanredno stanje ili drugu izvanrednu situaciju, koja ozbiljno degradira ili ozbiljno ugrožava nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država“, E.O. 12656 također je zadužila Vijeće za nacionalnu sigurnost (NSC) za razvoj i upravljanje politikama COG-a. Dužnosnik NSC-a zadužen za ovaj “tajni” program COG-a bio je Oliver North, čije će ime kasnije postati zloglasno po ključnoj ulozi koju je odigrao u skandalu Iran-Contra. Tijekom saslušanja Iran-Contra krajem 1980-ih, tadašnji zastupnik Jack Brooks (D-TX) pokušao je postaviti sljedeće pitanje Northu:
“Pukovniče North, u svom radu u NSC-u, niste li u jednom trenutku bili zaduženi za rad na planovima za kontinuitet vlasti u slučaju velike katastrofe? “Brooksa je, međutim, odmah prekinuo senator Daniel Inouye (D-HI), koji je izjavio: “Vjerujem da se to pitanje dotiče vrlo osjetljivog i povjerljivog područja, pa mogu li zatražiti da se toga ne dotaknete, gospodine.” Brooks je protestirao, ali North na kraju nije morao odgovorti.
