Kora kininovca i njezini spojevi u eksperimentalnoj farmakologiji istražuju se za liječenje različitih bolesti, uključujući i tumore.
Botanički podaci i povijest
Kad su prije više od 300 godina španjolski jezuiti otkrili kako prah kore kininovca liječi malariju, nije bio otkriven ni uzročnik te bolesti, niti se poznavao kemijski sastav kininovca. Jusieu u XVIII. stoljeću botanički opisuje rod Cinchona, a tek 150 godina poslije Laveran dokazuje kako malariju uzrokuje jednostanični organizam Plasmodium, te kako upravo na njega djeluje aktivna tvar iz kore kininovca – kinin. Premda je do tada liječenje malarije bilo posve empirijsko, to nije spriječilo njegovu planetarnu popularnost koja je trajala stoljećima. U čast otkrivača, prah kore kininovca katkad se nazivao “prah jezuita”.
Četrdesetak različitih vrsta kininovaca (Cinchona sp., Rubiaceae) raste na istočnim stranama Anda, na visinama od 1800 do 3000 metara nadmorske visine. Ljekovite su tri različite vrste kininovca: C. pubescens Vahl, C. calisaya Weddel i C. ledgeriana Moens ex Trimen, te različiti kultivari i hibridi tih vrsta.
Kininovac je stablo visoko do 20 metara, eliptičnih nasuprotno postavljenih listova, dužine do 30 cm, crvenkastog odsjaja plojke. Osim na matičnom kontinentu, kultivira se i na drugim stranama svijeta, u Indoneziji, te nekim afričkim državama. Danas se plantažno uzgaja uglavnom za potrebe farmaceutske, kozmetičke i prehrambene industrije.
Dijelovi biljke koji se koriste
Kora sadrži najveću količinu ljekovitih tvari, stoga je ona ljekoviti dio biljke. Sakuplja se odljušćivanjem debla, korijena i grana. Drvo mora biti staro najmanje 10 godina kako bi dalo izdašan prinos. Suha kora mora sadržavati najmanje 6,5 posto ukupnih alkaloida, a 30 – 60 posto tih alkaloida mora biti kininskog tipa. Čini se da najveću količinu ljekovitih tvari ima kora debla.
Kemijski sastav (aktivne tvari)
Kora sadrži cijeli niz ljekovitih tvari koje pripadaju klasi alkaloida. Francuski kemičari Pelletier i Caventou otkrivaju 1820. “čarobni spoj” kinin koji djeluje najbolje na tzv. eritrocitni stadij plazmodija, uzročnika malarije. No, osim kinina, sveukupno tridesetak različitih alkaloida “gura” se u kori kininovca, a među njima je najpoznatiji kinidin. Uz te alkaloide, kora sadrži tanine, gorke triterpene, poput kinovozida, pa i tragove eteričnog ulja.
Kinin je kao prirodni spoj inspirirao nastajanje cijele klase nove generacije antimalarika, poput klorokina, jer su se kemičari cijelo stoljeće trudili stvoriti molekule slične kininu koje bi bile djelotvornije, osobito protiv otpornih vrsta plazmodija. Stoga je kinin uvijek na vrhu posebno zaslužnih spojeva koji su potaknuli razvoj medicinske kemije. Drugi spoj, kinidin, inspirirao je istraživanje novih spojeva za liječenje srčanih aritmija.
Indikacije i tradicionalna upotreba
Primjena u liječenju malarije zasjenila je daleko stariju upotrebu kore kininovca, koji se zbog prisutnosti gorkih tvari koristio za poticanje rada žuči i poboljšanje probave. Uz to, i danas se zadržao u nekim komercijalnim preparatima kao pomoć u liječenju gripe. Liječenje gripe ne temelji se na samom djelovanju protiv virusa gripe, nego na direktnom antipiretičnom djelovanju (smanjuje povišenu tjelesnu temperaturu). Ta upotreba mogla bi biti potencijalno zanimljiva, jer se dokazala i imunomodulatorna uloga kore kininovca, što može biti korisno kod oblika gripe kod kojih dolazi do pretjerane aktivacije imunološkog sustava.
Kinidin, spoj vrlo sličan kininu, ima posve različito djelovanja. To je lijek koji djeluje na provodnost i stvaranje električnih impulsa te se koristi kod aritmija srca.
Kora kininovca i njezini spojevi u eksperimentalnoj farmakologiji istražuju se i za liječenje raznih bolesti, uključujući i tumore. No, dok se ne utvrdi opravdanost upotrebe u tako ozbiljnim bolestima, druge tvrtke iskoristile su kininovac za “veselije” indikacije, poput upotrebe u kozmetičkim preparatima za poticanje rasta kose i jačanje korijena kose.
Način primjene i doze
Za probavne tegobe i poboljšanje jetrenih funkcija koristi se infuz (čaj) od samo 1 g droge (oko pola čajne žličice), a spravlja se tako da se fino isječeni komadići kore preliju sa 150 mL kipuće vode, ostave 10 minuta i procijede. Pije se pola sata prije obroka, 2 – 3 puta dnevno, a okus je iznimno gorak. No, danas su tu drogu uglavnom zamijenile druge biljke, poput artičoke (Cynara scolimus) i gorkih biljaka za poticanje apetita, kao što je srčanik (Gentiana lutea).
Za liječenje malarije koristi se 500 mg do 2 g kinina na dan. Za druge primjene, poput gripe, uzimaju se uglavnom standardizirani biljni lijekovi ili dodaci prehrani.
Kontraindikacije
Budući da se droga danas rijetko koristi, a za liječenje bolesti poput malarije i aritmija koriste se pročišćene tvari, vrlo rijetko se javljaju nuspojave. Uglavnom su to alergijske reakcije. Ne smije se koristiti s lijekovima antikoagulansima, poput varfarina.
Datum objave članka: 1. 2. 2008.
