Kemalova razbistrenja (2. dio)

Narodni krizni štab BiH
Odlično sam svjestan da kada nekome “desnijem” pričam o iznimnoj važnosti individualnih ljudskih prava (te, univerzalizacije principa na kojima se ona zasnivaju i dosljednosti u provođenju toga dvoga) da puno rizikujem da mu ispadnem indoktrinirani neoliberalni slijepi sljedbenik-fanatik i/ili glupan ili čak (i sve ovo, onima koji me ne znaju) i peder (protiv kojih i sa kojim nemam išta, seksualno).
Međutim, svjesno ulazim u taj rizik, a jer je ovo sve troje IZNIMNO VAŽNO i to ZATO JER:
1. Zaštita individualnih ljudskih prava sprečava: a) vladavinom nepravde (a bilo ih je puno u ljudskoj povijesti, a posljednja, i to globalna, je bila ona 2020./2022.) proizvedeni haos unutar psiha psihički zdravih persona, gdje se onda, bez toga, a po Božijem zakonu sveodržanja i determinističke povezanosti mikrosvemira sa makrosvemirom svaki kolektiv raspada prije (ako su iznimno jaka kršenja) ili kasnije (ako su ne toliko jaka kršenja). Tako je ovo potonje (nadpersonalno, kolektivističko) bilo pod b).
2. Univerzalizacija ljudskih prava sprečava da iko i ičije lično ili grupno dogmatsko pravo ima veću važnosti nad tuđim istim takvim i tu se (po takvom, univerzalnom principu) tuđe pravo završava kada prelazi u fizičku agresiju nad drugim. Ovim se ugodno i mirno značajno predupređuju nezadovoljstva, sukobi i ratovi. A to sve je pravda i to pravda Božija! Svakako, bez raznoreligijskih i onih nereligijskih, a raznoideoloških zastranjenih (zastranjenih, zbog raznih okolnosti: ljudske kratkovidnosti, dugog protoka vremena, a nerijetko i ljudske sebičnointeresne i zle namjere) principa i tumačenja…
3. Dosljednost u provođenju svega ovoga (iz 1. i 2.), a jer je to naša NAJJAČA i NAJEFIKASNIJA BORBA (iako znam da to tako, na prvu, uopće ne djeluje) protiv VELIKOG ZLA, koje nam se opasno nadkučilo!!! U tom smislu (smislu, jakosti i efikasnosti ovakve borbe), zamislite da je, ne 99%, nego bar 60% ljudi srčano branilo (i i dalje da tako isto brani – dovoljno i samo svoja, ali još bolje i tuđa) individualna ljudska prava, za SVE I SVAKOG POJEDINCA kakav bi danas svijet bio i gdje bi danas bili Gejts i Švab…!
P.S. A ovo (sljedeće) prvo sebi (zaboravnom i podozrivom) često kažem: Žîvìmò, a radi sebe, sa ljudima, kao da su nam svi braća i sestre i oni, od komšija i poznanika, najdraži…! Znam, ovo je jako teško…, bar meni…
P.P.S. Stara arapska poslovica kaže: الجار جار، و ان جار. =
El džaru džarun, we in džare. = Komšija je komšija, pa makar ti i nepravdu činio.
Dakle, u drevnom i svekoliko prebogatom i višeslojnom arapskom jeziku, imenica komšija dolazi iz glagola činiti nepravdu. Vrlo suvremeno zar ne! Šta reći do da su ljudi uvijek bili isti… Te su tako stari Arapi (a poslije i islamska kultura) digli na veliki nivo važnosti komšiju i dobre komšijske odnose. U ovome, također, ima dosta dubina, ali o tome možda neki drugi put…
I ono najkraće, ali najvažnije za kraj:
Dragi ljudi, trudite se biti uvijek s Bogom! No, ne s onim bogom u pozlaćenim knjigama, raznolikim dopadljivim idolima i prekrasnim hramovima, već s Bogom u vama samima!
Sarajevo, 25.5.2022. Kemal
0 0 votes
Ocjena članka
Subscribe
Notify of
guest
0 Komentari
Inline Feedbacks
View all comments