“CIJEPLJENJE NE UZIMA U OBZIR IMPRESIVAN PAD SMRTNOSTI ZABILJEŽEN U PRVOJ POLOVICI STOLJEĆA … GOTOVO 90% PADA SMRTNOSTI OD ZARAZNIH BOLESTI MEĐU AMERIČKOM DJECOM DOGODILO SE PRIJE 1940. GODINE, KADA JE BILO DOSTUPNO MALO ANTIBIOTIKA ILI CJEPIVA.” —
GODIŠNJI SAŽETAK VITALNE STATISTIKE: TRENDOVI U ZDRAVLJU AMERIKANACA TIJEKOM 20. STOLJEĆA, JOURNAL OF AMERICAN ACADEMY OF PEDIATRICS, PROSINAC 2000
ČINJENICE SU JASNE: BROJ SMRTNIH SLUČAJEVA OD ZARAZNIH BOLESTI SMANJIO SE GOTOVO 90% PRIJE UVOĐENJA CJEPIVA…
U Sjedinjenim Državama (i drugim zemljama) povijesni zapisi pokazuju da se smrtnost od bolesti smanjila gotovo 90% prije uvođenja programa cjepiva i rutinskih programa cijepljenja – kako je navedeno u izvješću Trendovi u zdravlju Amerikanaca.
Zapravo, neke od najzastupljenijih bolesti početkom 1900-ih – uključujući tuberkulozu (tuberkulozu), grimiznu groznicu i tifus – slijedile su iste padove BEZ da ste ikada imali program cjepiva (u SAD-u). Te su bolesti gotovo iskorijenjene u SAD-u, a da se stanovništvo nije cijepilo za njih. (Vidi grafikon)
Kako je to moguće? Farmaceutska/medicinska industrija potrošila je milijune uvjeravajući nas da su nas cjepiva sve spasila od neposredne smrti od bolesti, ali povijest dokazuje da je to više marketinška taktika nego činjenica. Marketinška taktika koja pomaže osigurati da tržište cjepiva vrijedno gotovo 60 milijardi dolara nastavi rasti.
ZAŠTO SU BOLESTI OPALE?
Prelazak stanovništva iz 19. stoljeća iz zemlje u grad koji je pratio industrijalizaciju i imigraciju doveo je do prenapučenosti u novonaseljenim gradovima koji nisu imali odgovarajuće sanitarne uvjete ili sustave čiste vode. Ta su stanja rezultirala opetovanim izbijanjem kolere, dizenterije, tuberkuloze, tifusne groznice, gripe, žute groznice i malarije.
Međutim, do 1900. godine učestalost mnogih od ovih bolesti počela je opadati zbog poboljšanja javnog zdravlja, čija se provedba nastavila i u 20. stoljeću.
Sanitarni uvjeti i higijena
Lokalni, državni i savezni napori za poboljšanje sanitarnih i higijenskih uvjeta ojačali su koncept kolektivnog djelovanja “javnog zdravlja” (npr. za sprečavanje zaraze pružanjem čiste pitke vode). Do 1900. godine 40 od 45 država osnovalo je zdravstvene odjele. Prvi županijski zdravstveni odjeli osnovani su 1908. godine (6).
Od 1930-ih do 1950-ih, državni i lokalni zdravstveni odjeli postigli su značajan napredak u aktivnostima prevencije bolesti, uključujući odlaganje otpadnih voda, pročišćavanje vode, sigurnost hrane, organizirano odlaganje krutog otpada i javnu edukaciju o higijenskim praksama (npr. rukovanje hranom i pranje ruku). Kloriranje i drugi tretmani pitke vode započeli su početkom 1900-ih i postali su raširene javnozdravstvene prakse, što je dodatno smanjilo učestalost bolesti koje se prenose vodom.
Tuberkuloza opada BEZ CJEPIVA
Učestalost tuberkuloze (TB) također se smanjila jer su pokrenuta poboljšanja u stambenom zbrinjavanju smanjenih gužvi i programa kontrole tuberkuloze. Godine 1900. 194. od svakih 100.000 stanovnika SAD-a umrlo je od tuberkuloze – drugog vodećeg uzroka smrti – a većina su bili stanovnici urbanih područja.
Godine 1940. (prije uvođenja antibiotske terapije) tuberkuloza je ostala vodeći uzrok smrti, ali se stopa smrtnosti od sirove nafte smanjila na 46 na 100.000 osoba. Nikada nije bilo cjepiva za tuberkulozu u Sjedinjenim Državama. Ipak, stope tuberkuloze u drugim zemljama također su se smanjile prije uvođenja cjepiva protiv tuberkuloze.
ŠTO KAŽE CDC? PAD OBOLJENJA PRIPISUJE ČISTOJ VODI, A NE CJEPIVIMA…
Ovo izvješće Centra za kontrolu bolesti u SAD-u jasno pokazuje da je do pada bolesti došlo zbog sustava čiste vode i sanitarnih uvjeta – NE cjepiva. Ovo je izvješće napisano prije nego što se CDC grubo isprepleo s farmaceutskom industrijom.
Tifus i kolera opadaju BEZ cjepiva
Citat iz izvješća CDC-a (NAPOMENA DA U SAD-u NIKADA nije postojao program cjepiva za tifus i koleru):
“Pojavnost bolesti poput kolere ja tifusa dramatično je opala. Godine 1900. pojava trbušnog tifusa u Sjedinjenim Državama iznosila je približno 100 slučajeva na 100 000 ljudi. Do 1920. smanjio se na 33,8 slučajeva na 100 000 ljudi. U 2006. smanjio se na 0,1 slučaj na 100 000 ljudi (samo 353 slučaja), a približno 75% se javlja među međunarodnim putnicima.
Tifus se brzo smanjio u gradovima od Baltimorea do Chicaga kako je uvedena dezinfekcija i tretman vode. Ovo smanjenje obolijevanja pripisuje se provedbi dezinfekcije i obrade vode za piće, poboljšanju kvalitete izvorske vode i poboljšanju sanitarnih uvjeta i higijene.
Upravo zbog tih uspjeha možemo proslaviti više od stoljeća javne dezinfekcije i liječenja pitkom vodom – jedno od najvećih javnozdravstvenih dostignuća 20. stoljeća.”
STUDIJE I IZVJEŠĆA KOJA POKAZUJU PAD SMRTNIH SLUČAJEVA OD BOLESTI PRIJE CIJEPLJENJA:
Pad velikih boginja kod odraslih u Londonu osamnaestog stoljeća
Ova studija pokazuje da se smrtnost velikih boginja smanjila prije uvođenja cjepiva.
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4373148
Američki univerzalni program cijepljenja protiv varicele: CDC cenzura štetnih posljedica za javno zdravlje
CDC je uglavnom objavljivao selektivne studije i manipulirao nalazima kako bi podržao univerzalno cijepljenje protiv varičela i agresivno blokirao pokušaj istraživačkog analitičara da objavi štetne trendove ili ishode (npr. Smanjenje učinkovitosti cjepiva, povećanje stope incidencije HZ-a itd.). U njegovom pismu ostavke navedeno je: “Kada se potiskuju i / ili lažno prikazuju istraživački podaci o cjepivu koje se koristi u ljudskoj populaciji, to je vrlo uznemirujuće i protivi se svim znanstvenim normama i ugrožava profesionalnu etiku.”
https://www.jscimedcentral.com/Pathology/pathology-6-1133.pdf
Godišnji sažetak vitalne statistike: Trendovi u zdravlju Amerikanaca tijekom 20. stoljeća
“Cijepljenje ne uzima u obzir impresivan pad smrtnosti zabilježen u prvoj polovici stoljeća … Još jednom se gotovo 90% pada smrtnosti od zaraznih bolesti među djecom u SAD-u dogodilo prije 1940. godine kada je bilo dostupno malo antibiotika ili cjepiva.”
http://pediatrics.aappublications.org/content/106/6/1307
ALI ŠTO JE S DJEČJOM PARALIZOM?
To je pitanje koje uvijek čujemo. Prvo, važno je napomenuti da je Polio vrlo čest virus, slično virusu prehlade ili gripe. Većina Amerikanaca je u nekom trenutku imala/imala virus dječje paralize u našim tijelima, iako nikada nismo testirani na njega ako nemamo paralizu. Svi imamo desetke različitih virusa u našem sustavu u jednom trenutku jer tako priroda potiče naš imunološki sustav.
Paraliza za koju je kriv poliovirus 1940-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća zapravo je posljedica rasprostranjenog kemijskog / pesticida prskanja DDT-a, vrlo toksičnog (sada zabranjenog) pesticida.
Međutim, američka vlada i zdravstveni odjeli, zajedno s kemijskim tvrtkama, poticali su prskanje DDT-a na američku javnost. Masovne kampanje prskanja DDT-om odvijale su se na plažama, zračno iznad bazena i parkova – posebno tijekom ljetnih mjeseci (zvanih poljoprivredna sezona). Slučajno se većina slučajeva paralize “dječje paralize” dogodila tijekom ljetnih mjeseci i kod djece. Roditelji su čak bili ohrabreni da svoju djecu izravno prskaju vrlo otrovnom kemikalijom, kao i da je stave u kupke i druga mjesta gdje su djeca imala izravan kontakt s DDT-om.
Kako se vrijeme zagrijavalo svake godine, pojačavala se panika zbog dječje paralize. Kasno ljeto nazvano je “sezona dječje paralize”. Javni bazeni su zatvoreni.” – NPR, Chasing Down Polio, izvješće iz listopada 2012.
Sredinom 1940-ih znanstvenici su počeli upozoravati vladu i Kongres da DDT prskanje uzrokuje ogroman porast paralize i oštećenja živčanog sustava. No, američka vlada, na tragu Drugog svjetskog rata, nije mogla priznati svoju pogrešku – pogrešku koja bi ih koštala MILIJUNSKE odštete tužbama pogođenih.
Netko je tada imao briljantnu ideju da tiho počne izvoziti DDT umjesto prskanja Amerikanaca, polako zabraniti DDT kako ne bi izazvao uzbunu i promovirao “rješenje” u obliku cjepiva protiv dječje paralize.
To je jedan od najšokantnijih i najčešće vjerovanih medicinskih mitova, koji se još uvijek redovito ponavlja na televiziji, u povijesnim knjigama i nesvjesnoj javnosti koja se nikada ne trudi gledati dalje od šarade.
STUDIJE KOJE POKAZUJU PREDNOSTI PRIRODNIH BOLESTI
Farmaceutske tvrtke i medicinski sustav vole omalovažavati viruse, ali jesu li stvarno loši za vaše tijelo? Znanost otkriva da postoje mnoge prednosti uobičajenih bolesti, posebno u djetinjstvu, i teoretizira da virusi zapravo pomažu u obuci imunološkog sustava na način koji može SMANJITI rizik od ozbiljnijih problema kasnije u životu, uključujući rak.
Da, dobro ste pročitali: prirodni virusi mogu ZAŠTITITI od bolesti kasnije u životu.
Tisućama godina ljudi žive sinergijski s virusima i bakterijama. A sada znanost otkriva da oni zapravo služe svrsi na našem putu do transformacije i zdravlja.
ZAŠTO SE NE BOJIMO SVIH BOLESTI?
Jedine bolesti kojih se bojimo su one koje je cjepivo razvijeno i stavljeno na tržište. Nikada se nismo bojali ospica i zaušnjaka početkom 20. stoljeća… mediji nam govore čega se bojati, kako bi vam onda mogli prodati navodno rješenje.
Postoje doslovno TISUĆE bolesti. Uzmimo za primjer Gubu.
Koliko roditelja svakodnevno hoda okolo zabrinuto zbog toga što im se dijete zarazilo gubom? Ali, još uvijek postoji – tisućama u raznim dijelovima svijeta. Sjedinjene Države imaju otprilike 200 slučajeva svake godine. Jeste li to znali? Vjerojatno ne…
Jer nema cjepiva za gubu.
Izvor: Learn the risk
