Ako niste primijetili, kotači trenutno otpadaju s globalne ekonomije.
Svi smo počeli osjećati trzaj poremećaja u lancu opskrbe i rastućih troškova energije i ekonomske neizvjesnosti i inflacije – da ne spominjemo stagflaciju i skupljanje gospodarstva i deflaciju – ali ovaj prošli tjedan je doista pokazao razmjere krize s kojom se suočavamo. Čini se da svaki dan sa sobom nosi vijest o nekom svježem financijskom požaru s pet alarma.
Dow tone. Luđak pada. Japan puca. Globalne dionice padaju. Inflacija u eurozoni raste. Fed planinari. Graditelji sijeku. Crypto se ruši. Trezori se potapaju.
I to samo ovaj tjedan! Kao što ste sigurni da ste vidjeli, bilo je mnogo, mnogo takvih priča koje su kružile u financijskom tisku posljednjih mjeseci, svi su oglašavali jednako sumorne brojke.
Ali važno je imati na umu da su te brojke upravo to: brojke. Pravo je pitanje što te brojke zapravo znače.
Danas odgovorimo na to pitanje tako što ćemo istražiti priču iza brojki i otkriti što nam ta priča govori o rešetkama financijskog zatvora koje se zatvaraju oko nas.
Trik s povjerenjem
Kao što sam dugo tvrdio, globalni financijski sustav (i monetarni poredak na kojem se temelji taj sustav) je trik s povjerenjem u najdoslovnijem smislu te riječi. To je oduvijek bilo tako u doba fiat valute – svjedočimo, na primjer, izrazu “puna vjera i kredit” kojim se američki trezor i drugi koriste za opisivanje “podrške” dolara – ali posebno je tako u posljednjih nekoliko desetljeća šikaniranja središnje banke.
Dakle, što znači reći da je financijski sustav trik s povjerenjem?
Da biste to razumjeli, morate se vratiti na rođenje modernog monetarnog sustava u Bretton Woodsu, New Hampshire, 1944. Kao što se sjećate iz moje epizode podcasta o Bretton Woodsu 2.0, Bretton Woods sporazum zahtijevao je od zemalja potpisnica da svoje valute u američki dolar, koji je i sam bio konvertibilan u zlatne poluge po cijeni od 35 dolara po unci. Ideja je bila da u poslijeratnoj eri valute ponovno budu potkrijepljene zlatom. . . putem dolara.
Ukratko, cijeli monetarni poredak trebao se temeljiti na povjerenju svijeta u sposobnost američke vlade da drži svoju potrošnju pod kontrolom i ne odustane od obećanja da će svojim vjerovnicima platiti zlatom kad god to zatraže. Ali ne brinite, svi, Uncle Sam se zakleo da neće zloupotrijebiti pretjeranu privilegiju koja dolazi s izdavanjem svjetske rezervne valute!
Zatim su uslijedili Hladni rat i Korejski rat i rat u Vijetnamu i utrka u nuklearnom naoružanju i uspon vojno-industrijskog kompleksa i rođenje države dadilje Velikog društva od kolijevke do groba i popratni porast javnog duga i negativna bilanca plaćanja i neke su se zemlje počele pitati nema li možda – samo moooooožda – američka vlada zapravo nedovoljno zlata u svojim trezorima da pokrije sva svoja papirnata obećanja. Ali kada je francuski predsjednik Charles de Gaulle poslao francusku mornaricu preko Atlantika da pristojno zamoli ujaka Sama da pretvori francuske dolarske posjede u zlato, predsjednik Nixon je odgovorio zatvaranjem prozora za zlato i službenim okončanjem sustava Bretton Woodsa.
Od tog trenutka nitko se nije mogao pretvarati da je monetarni nalog ništa drugo nego trik s povjerenjem. U sustavu fluktuirajućeg tečaja koji se razvio nakon uništenja Bretton Woodsa, fiat valuta se mjeri u odnosu na fiat valutu u kućici od karata koja ostaje stajati samo zato što – poput zabludjelih podanika cara u bajci Hansa Christiana Andersona – ljudi naučeni su da ne pitaju nosi li car dolar stvarno ikakvu odjeću.
Stoga ne čudi da je doba nakon Bretton Woodsa definirano nizom sve drskijih pokušaja financijske elite da unovči lakovjernost javnosti.
Postojalo je Kissingerovo posredovanje petrodolarskog sustava, kojim Saudijci cijene naftu u dolarima i peru te dolare natrag kroz američki financijski sustav.
Došlo je do sloma burze crnog ponedjeljka 1987., koji je doveo do stvaranja tima za zaštitu od upadanja, skupine visokorangiranih bankara i državnih dužnosnika koji doduše rade na namještanju burze po nalogu oligarha.
A postojao je i Greenspanov stambeni balon početkom 2000-ih, koji je doveo do globalne financijske krize 2008. i koji je zauzvrat bio zataškan “oporavak bez posla” i normalizacijom intervencija središnje banke na tržištima.
