Plan ubijanja komaraca je bio kontraproduktivan stvarajući mutantne hibridnih insektata.
Život je pronašao način.
U onome što zvuči kao zaplet originalnog filma SF kanala, plan za suzbijanje populacije komaraca se spektakularno izjalovio, čineći prijenosnike bolesti još otpornijima na mjere suzbijanja štetočina.
Plan je uključivao genetsku promjenu komaraca u Brazilu kako bi ličinke komaraca umirale odmah, izvijestio je Futurism.
Međutim, tvrtka koja je osmislila plan, britanska biotehnološka tvrtka Oxitec Ltd., tada je pustila mutantne komarce s nadom da će se razmnožavati s divljim kukcima i širiti entomološki SIDS gen, uzrokujući značajno smanjenje populacije.
To bi, optimistički su izjavili, drastično smanjilo bolesti koje prenose komarci poput zika i denga groznice.
Neko vrijeme se činilo da plan ide dobro. Genetski modificirani komarci su se razmnožavali sa svojim divljim kolegama, uzrokujući pad u divljoj populaciji.
Nažalost, brojke užasa su se vratile samo 18 mjeseci kasnije.
Istraživači misle da su divlje ženke komaraca možda postale pametne i počele izbjegavati genetski modificirane mužjake, izvijestio je New Atlas.
A da ni to nije bilo dovoljno za Jurski park, divlji komarci mogli bi razviti otpornost na tu mjeru, što bi njihovu populaciju još teže iskorijenilo. Sada je u regiji ostala ogromna populacija hibrida (kombinacije autohtonih brazilskih komaraca i kubanskih i meksičkih pasmina koje su genetski modificirane u laboratoriju) — rezultat koji bi cijelu populaciju mogao učiniti otpornijom na početne mjere suzbijanja komaraca.
“Tvrdilo se da geni iz oslobođenog soja neće ući u opću populaciju jer će potomci umrijeti“, rekao je istraživač sa Sveučilišta Jehl Jeffree Pauell, jedan od autora studije. “Očito se to nije dogodilo.”
Dok znanstvenici kažu da novi hibridi ne predstavljaju neposrednu prijetnju, nejasno je hoće li to vrijediti i za buduće generacije, kaže Powell.
“Zabrinjavajući je nepredviđeni ishod”, rekao je.
Sve je to posebno zastrašujuće s obzirom na porast bolesti koje prenose komarci uzrokovane globalnim zatopljenjem.
Prošlog tjedna, Nebraska je potvrdila da je komarac poznat po tome što širi bolesti kao što su Zika virus i žuta groznica, a prošlog mjeseca smrtonosni EEE virus zarazio je djevojku iz Michigana, dovodeći je u kritično stanje.
Još jedan od takvih projekata je rađen u Africi 2018., zbog suzbijanja malarije.
dr. Alekos Simioni: Prednosti ove tehnologije za ljudske živote su ogromne. Približavamo se jednoj od najvećih prekretnica dosad, a to je prvo puštanje genetski modificiranih komaraca u Africi. Koristimo tehnologiju koja se zove genski pogon koji će nam omogućiti širiti genetsku modifikaciju kroz populaciju komaraca na zidu, kako bi se smanjio prijenos malarije. Pustit ćemo komarce samo kada budemo uvjereni da tehnologija nije samo učinkovita nego i sigurna.
U klipu na 0:26sec:
Prvo, potrebno je provesti više studija na GM komarcima kako bi se utvrdila sigurnost i izbjegle neželjene posljedice prije nego što se puste na teren. Afričke zemlje nemaju infrastrukturu potrebnu za reguliranje ili rješavanje bilo kojeg problema koji bi mogao proizaći iz ove tehnologije. Kontinent se još uvijek bori s kontrolom zaraznih bolesti uz neučinkovit zdravstveni sustav. Hoće li konstruirani organizam poremetiti osjetljivu ravnotežu ekosustava, uzrokujući tako pojavu novih bolesti ili potaknuti širenje već postojećih bolesti?
Drugo, neetično je implementirati takvu tehnologiju bez konzultacija ili razgovora sa stvarnim stanovnicima. Međunarodne organizacije mogu angažirati vlade razvijenijih zemalja i vjerovati da su odluke koje su donijeli dužnosnici prošle kroz rigorozne provjere; uključili širu javnost; i prošli su mjesece ili godine pregleda stručnog povjerenstva prije donošenja odluke. Ali to nije slučaj u većini afričkih zemalja koje pate od lošeg upravljanja i nedostatka transparentnosti i gdje se odluke obično donose na privatnim sastancima s dužnosnicima koji ne slušaju svoje građane. To se može vidjeti u nedavnom usvajanju GMO hrane u nekoliko afričkih zemalja unatoč negodovanju i protivljenju ljudi.
Treće, znanstvenici jednostavno trebaju više raditi na otvorenosti i saopštavanju svojih istraživanja javnosti – posebice afričkoj javnosti. Postoji veliko nepovjerenje u znanost zbog događaja u prošlosti kao što su neetička i štetna klinička ispitivanja. Takvo nepovjerenje utjecalo je na napore u iskorjenjivanju dječje paralize u sjevernoj Nigeriji, na primjer, i na kontrolu ebole u Gvineji.
Konačno, mislim da nam je važno učiti iz iskustva drugih mjesta na kojima su konvencionalniji alati, uključujući konvencionalnu kontrolu vektora, djelovali protiv malarije – nedavno, u Šri Lanki, koju je SZO označio etiketom – bez malarije, bez pribjegavanja genetski modificiranim komarcima. Čak i u doba otpornosti na lijekove, neke su zemlje još uvijek uspjele zadržati status eliminiranosti oboljenja. Zašto bi Afrika trebala biti drugačija?
