EU usvojila Akt o digitalnim tržištima i Akt o digitalnim uslugama koji će EU biroktarama dati ogromnu kontrolu u pogledu sadržaja kojeg vi, kao korisnici platformi i internet sadržaja, možete vidjeti, kao i komentara koje želite ostavljati on-line.
Pa, porazgovarajmo malo o slobodi govora.
Ako ste se ikada upitali zbog čega određene sadržaje ne možete pratiti preko vaših kablovskih operatera, to je do sada bilo dijelom zbog prava na prijenos, ali i zbog „kontroverznih sadržaja“, gdje velika država vodi brigu i o tome što je za vas „sigurno“ za gledanje.
E, sada to na nivou EU žele prenijeti i na internet.
Zamislite, sad je osmišljeno Ministarstvo istine (Internal Market Committee – Odbor za unutarnje tržište) koje odlučuje za vas, kako bi vas „zaštitili“ da ne bi odjednom postali nepodobni i „čudni“. Disidenti od ispravnog govora i mišljenja.
Jednim potezom pera, preko ta dva zakona odlučit će što možete gledati i komentirati na internetu. Ići će toliko daleko da reguliraju sadržaje od kojih kreatori tih saržaja na internet platformama (YT, instagram, …) ostvaruju zaradu.
A nemoguće je regulirati platformu kao što je YT bez da se regulira i sadržaj kretora tog sadržaja. To je kao da vlasti obećaju da neće regulirati knjige, ali će regulirati kakve knjige se smiju prodavati u knjižarama.
To će degradirati vaše mogućnosti za stvaranje sadržaja kako bi ga drugi ljudi vidjeli. Utjecat će i na to koji video klipovi će se pojaviti u vašem video feed-u, kao i ono što će ljudi smjet objavljivati i komentirati na platformama.
Sve za vaše dobro i vašu zaštitu.
No, ovo nije samo zbog tih „problematičnih” sadržaja “koji bi nas mogli iskvariti”, ovo je prvenstveno usmjereno na slobodu govora.
Sloboda govora je bila ujedinjujuće načelo, princip u kojem bi se strane u debati pokušale složiti oko neke teme, ali EU „liberali“ više nisu zanteresirani promovirati svoje ideje uključivanjem u debatu sa oponentima, već postaju agresivno ljuti i netolerantni gušeći i napadajući svakoga tko se ne slaže sa njima.
Neoboriv znak da država postaje prevelika, prejaka i preopresivna, osim stalnog uplitanja u privatne stvari i živote, je napad na slobodu govora.
Vratimo li se unatrag i pogledamo autoritarne režime kroz povijest, takvi režimi su uvijek započinjali napadom na slobodu govora i uvjek je to bilo u ime „zaštite nas“ (ljudi).
Pogledajte bivši Sovjetski Savez, Istočnu Njemačku – čak se i Berlinski zid sa sovjetske strane zvao „Antifašistička barijera“ / „Bedem antifašističke zaštite“ (“Antifaschistischer Schutzwall” / “Anti-Fascist Protection Rampart”). Stanovnicima Istočnog Berlina, zid je bio nametnut kao simbol koji će ih čuvati sigurnima unutar slomljenog komunističkog sistema. Simbol zaštite od vanjskih opasnosti. O Kini i Sjevernoj Koreji ne treba trošiti riječi.
Kada velika država/administracija svojim građanima oduzima prava i slobode, nikada ne kaže da je to zato da bi im živote učinila mizernim, uvijek je razlog „zaštita za njihovo dobro“.
Upravo što „liberalna, antifšistička“ EU sada pokušava učiniti, kreirajući svakakve babaroge od kojih ONI moraju zaštititi žitelje EU, a da bi ih/nas zaštitili, sebi će dati orgomne ovlasti, ljudima oduzeti slobodu govora i izražavanja i ograničiti sadržaje koje smiju i mogu gledati na internetu.
Ograničiti mogućnost komentiranja sdržaja koje ONI smatraju opasnima za nas ljude, jer smo mi glupi da to sami odredimo.
Sloboda govora i izražavanja je izuzetno bitna jer vam daje pravo i omogućava da debatirate o svojim stajalištima.
Pogledamo li tijek povjesti, države u kojima je gušena sloboda govora su ujedno države koje su gušile i ljudska prava. Upravo zbog tih i takvih je sloboda govora i izražavanja jedna od stavki Opće deklaracije o ljudskim pravima, zbog toga je sloboda govora upisana u svaki Ustav u državama članicama EU.
Jedini način na koji ćemo doći do činjenica je ako dozvolimo da naše ideje i stavovi budu testirani debatom i samo kad su te naše ideje i uvjerenja provučeni kroz rigorozno preispitivanje, možemo znati je li nešto ispravno ili ne.
Moramo omogućiti život u društvu u kojem, čak i ako nam se neki izrečeni stav ne sviđa, zaštitimo pravo ljudi da izraze te stavove.
Zdrava debata i sukob percepcija su ono što daje bolje rezultate.
EU birokrate (i BiH vlasti) nam kažu da im slobodno možemo vjerovati, da to nije i neće biti ograničavanje temeljnih prava i sloboda, to je samo da nas ZAŠTITE.
Kažu nam da im slobodno možemo vjerovati da neće zloupotrijebiti te ovlasti koje će si prisvojiti.
No, ne zaboravimo da su to isti oni koji su diljem Europe policijskom silom gušili prosvjede protiv mjera koje su isti ti EU birokrate nametnuli „samo da nas zaštite“, ili, sjetimo se Justina Trudeau-a, koji je omogućio bankama da bez sudskog naloga zamrznu bankovne račune svih onih koji su sudjelovali u mirnim prosvjedima protiv mjera nametnutih od strane njegove administracije , uključujući i donacije ostvarene putem decentralizranih kripto valuta za koje kažu da im se „ne može ući u trag“.
To je ista ona liberalna EU velika država u kojoj na zahtjev novinara i Ombudswoman za EU, Emily O‘Reilly, upućen EU Komisiji – da pokaže prijepisku između predsjednice EU Komisije Ursule von der Leyen i direktora Pfizera, Alberta Bourle, zbog sumnje na veliki konflikt interesa i netransparentnost kod potpisivanja ugovora, ista Komisija može reć da su te sms poruke „nebitne“.
To je ista ona liberalna dekokratska EU kojoj će u provedbi novog digitalnog zakona za Ministarstvo istine, partneri, po svoj prilici, biti Google, Apple, FB/META, PayPal, koji nas i sada cenzuriraju.
A sada žele da im vjerujemo u prisvajanju ovih dodatnih ogromnih moći.
Niti jedna vlast ne bi smjela imati moć kontrole onog što želite reći, vidjeti ili komentirati igdje pa i na internetu.
TOČKA!
