Glasovanje je napredovalo u tehnologiji od tradicionalnih dana kada su birači ubacivali glasove označene na školjki, krhotini keramike ili kartici u kutiju do današnjih dana kada je glasovanje kontrolirano elektronikom, a procesi koji vode do glasanja ostaju nevidljivi ljudskom oku. Unatoč promjeni načina glasovanja, osnovni aspekti dobre glasačke taktike ostaju isti: osiguranje jednog glasa po biraču, očuvanje anonimnosti birača, točnost glasovanja, sigurnost sustava i sprječavanje prijevara.
Tu leži problem u mnogim argumentima protiv elektroničkog glasovanja – protivnici ne smatraju da se osnove glasovanja mogu održati u elektroničkom sustavu glasovanja. Argumenti su podijeljeni u 3 opće kategorije pritužbi: problemi s tehnologijom, velike mogućnosti prijevare i zaštita birača i njihovih glasova.
Kao što to opisuje Bruce Schneier, tehnologija dodaje više koraka u proces i time povećava mogućnost pogreške sa svakim dodatnim korakom, a sve njih birač uglavnom ne vidi. Stavite u igru Murphyjev zakon ‘sve što može poći po zlu, poći će po zlu’ i može se pretpostaviti da će tehnologija najvjerojatnije posustati. Ne samo da tehnologija stvara više pogrešaka u elektroničkom radu, već i birači mogu počiniti pogreške zbog zabune s korisničkim sučeljem. Terminologija je zbunjujuća, različiti strojevi proizvode različita sučelja, a čak se i audiovodiči za pomoć osobama s invaliditetom mogu pokazati više zbunjujućim nego korisnim.
S pojavom elektroničkih strojeva za glasovanje dolaze i veće mogućnosti lažnih strojeva i praksi. Prije svega, tehnologija je “softver crne kutije”, što znači da javnosti nije dopušten pristup softveru koji kontrolira glasačke strojeve. Iako tvrtke štite svoj softver kako bi se zaštitile od prijevare (i kako bi pobijedile konkurenciju), javnost također nema pojma o tome kako softver za glasovanje funkcionira. Za tvrtku bi bilo jednostavno manipulirati softverom kako bi proizvela lažne rezultate. Također, prodavači koji prodaju strojeve su konkurencija jedni drugima, te nema jamstva da proizvode strojeve u najboljem interesu birača i točnosti glasačkih listića.
Na kraju, problem je i točnost glasova, jer birači nemaju načina potvrditi svoj glas, a također ne postoji način za provođenje ponovnog prebrojavanja s elektroničkim glasovanjem s izravnim snimanjem (DRE). S DRE-om nema papirnog traga, nema verifikacije, a time ni pregleda procesa. Problem je i anonimnost birača. Birači moraju dostavu svojih osobnih podataka dati sustavima za provjeru birača, a s tim dolazi i problem čuvanja podataka o biračima na sigurnom i anonimnosti birača.
Ovdje navedeni nedostaci protiv elektroničkog glasovanja samo su neki od argumenata protiv elektroničkog glasovanja. Međutim, oni su dobar odraz etičkih i tehničkih problema povezanih s pitanjem elektroničkog glasovanja.
