Napisao Albert V. Burns, Objavljeno u izdanju Ether Zone 23. rujna 2002.
Sve više i više vidimo da se građani pozivaju da “sudjeluju” u raznim oblicima sastanaka, vijeća ili odbora kako bi “pomogli odrediti” javnu politiku u jednom ili drugom području. Navodno su uključeni kako bi se dobio “input” od javnosti kako bi se službenicima pomoglo u donošenju konačnih odluka o porezima, obrazovanju, rastu zajednice ili bilo čemu drugom što bi moglo biti predmetom rasprave.
Zvuči sjajno, zar ne? Nažalost, površinski izgled često vara.
Vi, gospodine ili gospođo Građanin, odlučite sudjelovati na jednom od ovih sastanaka.
Općenito, vidjet ćete da već postoji netko tko će voditi ili “olakšavati” vođenje sastanka. Navodno je posao voditelja da bude neutralan, neusmjeravajući pomagač kako bi se pobrinuo da sastanak teče glatko.
Zapravo, on ili ona su tu upravo iz suprotnog razloga: da se uvjere da su zaključci doneseni tijekom sastanka u skladu s planom o kojem su već odlučili oni koji su sazvali sastanak.
Proces koji se koristi za “olakšavanje” sastanka naziva se Delphi tehnika. Ovu Delphi tehniku razvila je RAND Corporation za Ministarstvo obrane SAD-a 1950-ih. Prvotno je bio namijenjen za korištenje kao psihološko oružje tijekom hladnog rata.
Međutim, ubrzo je prepoznato da bi koraci Delfi tehnike mogli biti vrlo vrlo vrijedni u manipuliranju BILO KOJIM sastankom prema unaprijed određenom kraju.
Kako se odvija proces? Tehnike su dobro razvijene i dobro definirane.
Prvo, osoba koja će voditi sastanak, voditelj ili Agent promjene mora biti simpatična osoba s kojom se oni koji sudjeluju na sastanku mogu složiti ili suosjećati.
Stoga je zadatak voditelja pronaći način da izazove podjelu u publici, identificirati jednu ili više osoba kao “loše dečke” (etiketirati ih problematičnima, onima koji uvijek prave probleme) dok se voditelja doživljava kao “dobru osobu.”
Voditelji su obučeni da prepoznaju potencijalne protivnike i insceniraju da takvi ljudi izgledaju agresivno, glupo, ekstremistički itd. Nakon što je to učinjeno, voditelj etablira sebe kao “prijatelja” ostatku zajednice.
Sada je postavljena pozornica za održavanje ostatka dnevnog reda.
U ovom trenutku, publika je općenito podijeljena u grupe “raspravaljanje” ili “bijeg” od sedam ili po osam ljudi. Svaku od ovih grupa treba voditi podređeni voditelj.
Unutar svake skupine vodi se rasprava o pitanjima o kojima je već odlučivalo vodstvo sastanka. I ovdje voditelj manipulira i vodi raspravu u željenom smjeru, izoliranjem i ponižavanjem suprotnih stavova.
Općenito, od sudionika se traži da zapišu svoje ideje i neslaganja s dokumentima koji će se predati i “sastaviti” za opću raspravu nakon ponovnog sazivanja glavne skupštine.
To je slaba karika u lancu, koju ne biste smjeli prepoznati. Tko sastavlja različite bilješke u konačni dnevni red za raspravu? Ahhhh! Pa to su oni koji vode sastanak.
Kako znate da su ideje na vašim bilješkama bile uključene u finale rezultat? Ne znate!
Možda ćete shvatiti da vaša ideja nije bila uključena i doći do zaključka da ste vjerojatno bili u manjini. Priznajte da je svaki drugi građanin na ovom sastanku napisao ono što mu se sviđa ili ne sviđa na sličan list papira i oni, također, nemaju pojma jesu li njihove ideje “unesene” u konačni rezultat! Čak i ne znate jesu li nečije ideje dio konačnih “zaključaka” predstavljenih ponovno okupljenoj grupi kao “konsenzus” javnog mišljenja.
Rijetko tko osporava proces, jer svaki zaključuje da on ili ona bio je u manjini i drugačiji od svih ostalih.
Dakle, sada oni koji su organizirali sastanak mogu sudionicima i ostatku zajednice reći da su zaključci doneseni na sastanku rezultat sudjelovanja javnosti.
Zapravo, željeni su zaključci doneseni, iza zatvorenih vrata, mnogo prije nego što je sastanak uopće održan. Postoje varijacije u tehnici koja odgovara posebnim situacijama, ali općenito se provodi gore opisani postupak.
Prirodno pitanje koje se ovdje postavlja je: ako je ishod bio unaprijed određen prije sastanka, zašto sastanak? Ovdje leži genij ove Delphi tehnike.
Imperativ je da šira javnost vjeruje da je ovaj program njihov! Oni su to smislili! Oni su sudjelovali u njegovom razvoju! Njihov doprinos je prepoznat!
Ako ljudi vjeruju da je program njihov, podržat će ga.
Ako dobiju i najmanji nagovještaj da im se program nameće, oni će se oduprijeti.
Ova se vrlo učinkovita tehnika koristi, uvijek iznova i iznova, kako bi se promijenio naš oblik vladavine iz reprezentativne republike, koju su zamislili očevi utemeljitelji, u “participativnu demokraciju.” (“narod odlučuje”). Sada se izabranim građanima manipulira u cjelini da prihvate unaprijed određene ishode, dok vjeruju da su doprinosi koje su dali doveli do rezultata koji predstavljaju njihove stavove!
Stvarnost je da je konačni ishod već bio određen mnogo prije nego što su se održali bilo kakvi javni sastanci, a odredili su ga pojedinci nepoznati javnosti. Možete li reći “Urota?”
Ovi “agenti promjena” ili “Voditelji” mogu biti potučeni! Mogu biti potučeni vlastitim oružjem.
Budući da je jako važno, ponovit ću prijedloge koje sam dao u prošloj prethodnoj kolumni.
Prvo: Nikada, nikad ne gubite živce! Izgubite li živce i izgubili ste i bitku, tako je jednostavno! Nasmiješite se, iako vas to ubija. Budite ljubazni u svakom trenutku. Govorite normalnim tonom glasa.
Drugo: Ostanite fokusirani! Uvijek unaprijed zapišite svoje pitanje ili izjavu koja će vam pomoći da se sjetite točnog načina na koji je vaše pitanje ili izjava bila formulirana.
Ovi agenti su obučeni da izvrću stvari kako bi bilo tko, tko ne ide u skladu sa njihovim dnevnim redom, izgledao glupo ili agresivno. Nasmiješite se, pričekajte dok agent za promjenu ne završi govor, a zatim ih vratite na svoje pitanje. Ako izvrnu ono što ste rekli, jednostavno podsjetite one u grupi da ono što on ili ona govori nije ono što pitali ste ili rekli, a zatim ponovite, doslovno, iz svojih bilješki pitanje – primjedbu.
Treće: Budite uporni! Budite strpljivi kroz sve napade, a zatim ponovite izvorno pitanje. (Vratite se i ponovno pročitajte prethodni stupac.)
Četvrto: (Želim zahvaliti čitatelju prethodne kolumne na izvrsnom prijedlogu.) Ne idite sami! Skupite što više prijatelja ili rođaka koji misle kao i vi, da odu zajedno s vama na sastanak. Neka se svaka od tih osoba “naoruža” pitanjima ili izjavama koje općenito podržavaju vaš glavni stav. Nemojte sjediti zajedno kao grupa! Raspršite se kroz publiku tako da se čini da vaša grupa nije grupa.
Kada voditelj ili agent za promjenu izbjegava odgovoriti na vaše pitanje i inzistira da on mora krenuti dalje kako bi svatko mogao imati priliku govoriti, vaši agenti (prijatelji) u publici tada trebaju postavljati pitanja, drugačije sročena, ali ipak s istim značenjem kao i vaše, mogu otvoreno tražiti da se “voditelj” vrati na pitanje koje ste vi postavili, jer žele čuti odgovor na ono što ste pitali. Time će vratiti raspravu na vašu izvornu točku.
Mogli bi čak na prijateljski način istaknuti da agent zapravo nije odgovorio na vaše pitanje. Što više Agent izbjegava vaše pitanje i što više vaših prijatelja skrene pozornost grupi, to će se publika više naginjati u Vašu korist.
Agent vas više ne može marginalizirati, ne može vas isključiti iz rasprave, ne može vas ridikulizirati i etiketirati !!!
Da citiram svog doušnika, ” okrenite tehniku protiv njih i izolirajte Agenta promjene kao čudaka. Učinio sam to i vidio kako para izlazi iz ušiju onih moćnih ljudi iza kulisa koji pokušavaju gurnuti stvari u grlo građana. I tako je smiješno gledati voditelja kako se vrpolji i gubi hladnoću dok pokušava zadržati osmijeh na licu.”
Sada kada razumijete kako se sastancima manipulira, prokažimo varalicama kakve jesu.
Izvor: The Virginia Land Right Coalition
Još neke točke koje bi vam mogle pomoći u kasnijem raščlanjivajnu i frormulaciji dodatnih pitanja u raskrinkavanju Delphi tehnike:
- NGO pripremili program = neizbrani entiteti: tko ih plaća, kome su predstavili program, zašto se načelnik općine – župan – lokalne vlasti nsu sami obratili lokalnoj zajednici i predložili javnu tribinu – obzirom na to da su to MORLI učiniti prije bilo kakvog planiranja intervencije u infrastrukturu koja utječe na živote lokalne zajednice
- Odakle dolazi financiranje: Tražiti informacije tko financira projekat kako bi lakše otkrili intencije
- Probat otkriti u sklopu kojeg šireg projekta je napravljen plan koji se “predstavlja” lokalnoj zajednici: Obratiti pažnju na sve ono što bi moglo davati indicije na “pametne gradove”, IoT (internet stvari), IoP – Internet mjesta, “pametna brojila” i sl.
- Iako se “plan” naziva “vizioniranje”, lokalnoj zajednici nije omogućeno davanje prijedloga i mišljenja izvan UNAPRIJED zacrtanih okvira – prethodno dogovorenog plana, a pogotovo im nije data opcija odbijanja.
- SEMANTIKA: Tražiti da definiraju termine koji su neodređeni ili koji su u svom karakteru relativni, jer ono što definicija, značenje ili kako vi doživljavate određeni termin predstavlja vama, ne znači da druga strana taj termin definira, interpretira, doživljava na isti način.
- Ono što je MENI dobro, ne znači da je dobro drugim ljudima koji imaju drugačije vrijednosti, stavove, prioritete;
- ono što je dobro Sorošu / Schwabu – definitivno nije dobro za nas.
- Treba tražiti da definiraju termin “prioritet” i potkrijepe ga službenim statističkim podatcima, kao i izvor podataka odakle su crpili informacije – koje treba tražiti na uvid za provjeru.
- Planiranje unaprijed cca 25 godina??!! … Bivši SSSR sebi nije dozvoljavao planiranje preko 5 godina.
- Davanje opcije ZA kao jedine opcije tj. brisanje opcije odbijanja plana, jer smatrate da nije dobro za lokalnu zajednicu (iz bilo kojeg razloga) kao moguće opcije u “vizionarskom” planu treba vratiti na prvobitne postavke – IMATE PRAVO REĆI NE ŽELIMO!!
