Definicija
NAVODNI vladin odbor odgovoran za odabir pacijenata koji će dobiti zdravstvenu skrb, navodno uskraćujući liječenje koje spašava život nekima, kako bi se smanjili troškovi.
Etimologija: Prvi put upotrijebljeno u bilješci američke političarke Sarah Palin na Facebooku iz 2009.: “… moji roditelji ili moja beba s Downovim sindromom morat će stajati pred Obaminom ‘komisijom smrti’ kako bi njegovi birokrati mogli odlučiti, na temelju subjektivne prosudbe njihove ‘razine produktivnosti u društvu’, jesu li dostojni zdravstvene skrbi.”
Pa pogledajmo koliko su “navodni”
Bill Gates rekao je svjetskim čelnicima G20 da će uskoro biti potrebne ‘komisije smrti’
Neizabrani svjetski zdravstveni automobil Bill Gates iskoristio je svoje pojavljivanje na summitu G20 na Baliju u Indoneziji kako bi pokrenuo raspravu o “pločama smrti”.
Prema Gatesu, ploča smrti bit će potrebna u bliskoj budućnosti kako bi se okončali životi bolesnih i bolesnih ljudi zbog “vrlo, vrlo visokih medicinskih troškova”.
Gates je dalje objasnio da je “nedostatak volje da se kaže, znate, trošenje milijuna dolara na ta posljednja tri mjeseca života za tog pacijenta, bilo bi bolje ne otpustiti tih deset učitelja i napraviti tu zamjenu – popust na medicinske troškove.”
BILL GATES – discussing his idea of Death Panels, where money used to keep poor & sick people alive for a few extra months, could be better spent on
Teachers!Unelected Gates is now at the G20 with world leaders, ‘discussing’ your life.
— Bernie's Tweets (@BernieSpofforth) November 14, 2022
Planovi Billa Gatesa za “komisije smrti” odražavaju jezik kojim se koristi Svjetski ekonomski forum u vezi s eutanazijom i vražjim novim rješenjem kanadske vlade za rješavanje inflacije, beskućništva, vrtoglavog porasta kriminala i nestašice hrane – eutanazija za siromašne.
Trudeauov režim kaže da sada nudi plaćanje za eutanaziju ljudi koji su “previše siromašni da bi nastavili živjeti dostojanstveno”.
G20 je summit na kojem sudjeluju čelnici najvažnijih gospodarstava svijeta, a to je mješavina zemalja koje se smatraju “naprednim” ili “u razvoju”.
Izvan prostora u kojima svjetski politički čelnici sjede i pretresaju razna pitanja, postoje deseci popratnih događanja na kojima se sastaju “uglednici”.
Tu je B20 – “B” je za posao. Najbogatiji čovjek na svijetu i novi car Twittera, Elon Musk, bit će nazočan, zajedno s etabliranim osobama globalističke elite, uključujući Billa Gatesa.
Najbogatiji čovjek na svijetu i novi car Twittera, Elon Musk, bit će nazočan, zajedno s etabliranim osobama globalističke elite, uključujući Billa Gatesa.
Ali to nije prva situacija u kojoj je “filantrop” Bill Gates govorio o “komisiji smrti” pa ćemo priložiti članak National Reviewa.
Autor : WESLEY J. SMITH
14. ožujka 2014. 16:01
Bill Gates podržava komisije smrti
Smiješno je – i u ha-ha i u ironičnom smislu – da oni koji često najglasnije vrište protiv memea “komisije smrti” često slijede, sotto voce, “Ali trebamo komisije smrti.” Činjenica je da većina onih u tehnokratskim klasama želi medicinski diskriminirati one koji se smatraju “korisnicima” zdravstvene skrbi ili za koje se smatra da imaju nižu kvalitetu života.
Jednostavno nisu sigurni kako doći od “ovdje” do “tamo” i zadržati podršku javnosti. (Savjet: ne mogu.)
Sada se u intervjuu Rolling Stoneu Bill Gates pridružuje zboru. Kaže – poput bioetičara Daniela Callahana – da moramo biti oprezni s uvođenjem tehnoloških poboljšanja u medicinu jer ih ne želimo učiniti dostupnima svima. Iz intervjua:
G:…Ako ubrzate određene stvari, ali ne vodite računa o tome želite li te inovacije učiniti dostupnima svima, onda povećavate troškove na takav način da ćete preopteretiti sve resurse.
RS: Kao kemoterapije od milijun dolara.
G: Da, ili presađivanje organa za ljude u sedamdesetima iz novih umjetnih organa koji se uzgajaju. Postoji mnogo medicinske tehnologije za koju ćete, osim ako ne možete procijeniti tko bi je trebao kupiti, morati izvršiti invaziju na druge vladine funkcije kako biste pronašli novac. Zamjena zgloba je još jedan primjer. Postoji četiri ili pet ovih inovacija koje su ogromne, ogromne stvari.
RS: Da, ali kad ljudi počnu razgovarati o ovim problemima, počnemo čuti natrpane fraze poput “komisije smrti” i sugestije da će vladini birokrati odlučiti kada je vrijeme da baki izvuku utikač.
G: Ideja da nema kompromisa je nečuvena stvar . Većina zemalja zna da postoje kompromisi, ali mi ovdje uspijevamo imati predodžbu da ih nema. Šteta je što ljudi ne misle: “Hej, ovdje ima ograničenih resursa.”
Ali oni žele da vlada (ili bioetička povjerenstva kojima je vlada delegirala zadatak) odluče “kada baki izvuči utikač”. Štoviše, “kompromisi” su šifrirani pojam u ovom kontekstu za komisije smrti.
Nekoliko stvari koje sam iznio o ovim stvarima na simpoziju Vijeća za svjetske poslove o Obamacare-u ranije ovog tjedna:
- Pacijente treba tretirati na temelju njihovih individualnih okolnosti, a ne kao članove “klase” ili skupine.
- Odbijanje željenog učinkovitog neelektivnog liječenja je prisila – u biti, dužnost umiranja.
- Komisije smrti uništit će ionako poljuljano povjerenje koje je preostalo u našem zdravstvenom sustavu, posebno, mislim, među manjinskim zajednicama.
- Komisije smrti podrivaju Hipokratove vrijednosti i deprofesionaliziraju medicinu.
- Obrazovanje već promiče bolje, jeftinije odluke o skrbi. Vrlo malo neizlječivo bolesnih ljudi inzistira na liječenju na intenzivnoj njezi na kraju. Sudjelovanje hospicija sada prelazi 40%.
- Kako možemo opravdati odbijanje neelektivnog liječenja temeljenog na zlobnim klasifikacijama kada stalno proširujemo ono što nazivamo “osnovnom zdravstvenom njegom” na izborne postupke i intervencije koji poboljšavaju životni stil? Na primjer, danas u Kaliforniji homoseksualci i lezbijke imaju zakonsko pravo na skupe tretmane neplodnosti ako su pokriveni grupnim zdravstvenim osiguranjem – bez obzira jesu li stvarno neplodni ili ne. Vidim samo da taj trend raste.
- Ako moramo smanjiti regulatorne promjene, kako bi bilo da počnemo s izbornim intervencijama koje ne utječu na fizičko zdravlje? Medicare je platio nebrojene milijune na pumpice za penis i Viagru kako bi 75-godišnjim muškarcima omogućio da se pretvaraju da imaju 18 godina. Mislim, hajde!
Da, moramo pronaći načine za kontrolu medicinskih troškova. Ali ne kroz komisije smrti! Ne kroz uvredljivu diskriminaciju koja ljudima uskraćuje neelektivnu ili nužnu skrb, dok plaćanja za pokriće sredstava za poboljšanje životnog stila nastavljaju rasti.
Taj je pristup i moralno pogrešan i politički neodrživ.
Ili, recimo, tu je i blog bioethics today (bioetika danas), također iz 2014.godine.
Komisije smrti: možemo li se nositi s istinom?
Autor: Thaddeus Mason papa
Datum objave
17. ožujka 2014
Thaddeus Mason Pope, JD, PhD
U prosincu sam branio izraz “komisija smrti” na ovom blogu. Konkretno, pokazao sam da već imamo, i više od 50 godina imamo, popriličan broj sudova koji djeluju kao vijeća za smrt. Na primjer, UNOS barem dnevno odbija zahtjeve za transplantaciju organa koji mogu spasiti život. Dok izraz “komisija smrti” ima pežorativnu konotaciju, bitni koncept i funkcija su neophodni. Osobito u situacijama stroge oskudice, moraju se donijeti odluke o životu i smrti. Napravljeni su. I nastavit će se izrađivati.
Dakle, relevantno pitanje nije treba li “imati” komisije smrti. Umjesto toga, relevantno pitanje je želimo li otvoreno “priznati” naše komisije smrti. Sjećam se poznate scene iz filma iz 1992., Nekoliko dobrih ljudi . Sjećate se da se priča vrti oko vojnog suda protiv dvojice marinaca optuženih za ubojstvo marinca. Optuženi su primijenili “Code Red”, neslužbenu kaznu, protiv kolege pripadnika njihove postrojbe koji nije bio dovoljno spreman da zadovolji standarde korpusa.
U najpoznatijoj sceni filma , poručnik Kaffee (Tom Cruise) ispituje pukovnika Jessupa (Jack Nicholson) o crvenom kodu. Poručnik Kaffee kaže: “Želim istinu!” Jessup odgovara:
Ti se možeš podnijeti istinu! Sine, živimo u svijetu koji ima zidove, a te zidove moraju čuvati ljudi s oružjem. . . . Imam veću odgovornost nego što ti uopće možeš zamisliti.
Plačeš za Santiagom i proklinješ marince. Imate taj luksuz. Imate luksuz ne znati ono što ja znam, da je Santiagova smrt, iako tragična, vjerojatno spasila živote. A moje postojanje, vama groteskno i neshvatljivo, spašava živote!
Ne želiš istinu, jer duboko u sebi na mjestima o kojima ne pričaš na zabavama, želiš me na tom zidu.
Pukovnik Jessup želi reći da su Code Reds neprocjenjiv dio bliske obuke pješaštva. Ali budući da su “groteskne”, službeno se ne preporučuju (čak i zabranjuju).
Je li to put kojim bismo trebali ići s komisijama smrti? Budući da ih smatramo grotesknima, trebamo li poricati i njihovu nužnost i njihovo postojanje? Argument je uvjerljiv. U svojoj knjizi iz 1978. , Tragični izbori , Guido Calabresi i Phillip Bobbitt tvrdili su da se teške, ali nužne odluke vezane uz život i smrt koje uključuje racioniranje mogu donijeti samo skrivanjem od javnosti.
Nasuprot tome, drugi pozivaju na otvoreno priznavanje komisija o smrti. Na primjer, u nedavnom intervjuu za Rolling Stones , Bill Gates je ispravno primijetio da nekim ljudima moramo uskratiti čak i učinkovitu medicinsku tehnologiju koja spašava živote. “Ideja da nema kompromisa je nečuvena stvar. Većina zemalja zna da postoje kompromisi, ali mi ovdje uspijevamo imati predodžbu da ih nema. Šteta je što ljudi ne misle: ‘Hej, ovdje ima ograničenih resursa’.”
Gates je u pravu. Calabresi i Bobbitt nisu u pravu. Nedostaci pristupa “sakrij i poriči” su značajni. Prvo, to otežava otvoren i transparentan rad naših komisija za smrt. To povećava rizik od pristranosti i korupcije. Drugo, to znači da možda neće djelovati u skladu s dovoljno promišljenim načelima. Treće, pristup skrivanja i odbijanja znači da komisije za smrt možda neće djelovati na dosljedan i jedinstven način od regije do regije. Ukratko, skrivanje i poricanje komisija za smrt zatvara i odgađa prijeko potreban javni diskurs o tome kako želimo da komisije za smrt rade.
Komisije smrti, iako tragične, spašavaju živote. A njihovo postojanje, iako groteskno i mnogima neshvatljivo, spašava živote. Ne želimo istinu, jer duboko u mjestima o kojima ne govorimo na zabavama, želimo komisije smrti.
